Ne dopuštam odgovor! Ovo je previše ! – tako je Zoran Milanović novoregrutiranom ministru turizma Darku Lorencinu onemogućio da novinarima odgovori na pitanje o svojim stambenim kreditima. Premijer tvrdi da su takva propitivanja ispod granice dostojanstva te se pohvalio kako on, za razliku od HDZ-ove vlasti, svoje ministre neće provjeravati.

Svojom zabranom pitanja šef je Vlade pokazao cenzorske sklonosti. Usto, sam je sebi skočio u usta. Jer je prethodno, govoreći na sjednici Vlade o odlasku sad već bivšeg ministra Veljka Ostojića, rekao da - kad je imovina dužnosnika u pitanju - ne postoje privatne stvari. Nije čudo da Milanović ima komunikacijskih problema kad se ni sam sa sobom ne može dogovoriti. Upitna je i njegova samohvala kako svoje kadrove nije i neće provjeravati. Pogotovo je upitna nakon brodoloma s Veljkom Ostojićem. Da je obavljena sigurnosna provjera premijeru se, valjda, ne bi moglo dogoditi da mu ministar bude čovjek koji je zbog mutnih poslova sa zemljištem navodno pod višegodišnjom istragom. Lijepo je imati povjerenja u ljude, ali ovdje nije riječ o tome ima li Milanović vjere u svoje kadrove. Kao premijer mora osigurati da mu Vladu ne kontaminiraju ljudi s hipotekama. Obavezan je to i vlastitoj funkciji, ali i javnosti. Javnost mora biti sigurna da u Vladi ne sjede ministri koji su objekt opservacije istražnih organa. Pogotovo je to važno u Hrvatskoj gdje je politička elita funkcionirala kao stožer organiziranog kriminala.

Ukratko, premijer Milanović opet je sebe pokušao predstaviti kao mjeru svih stvari u državi. On će propisivati na koja pitanja njegovi ministri smiju odgovarati, a kad imaju šutjeti. On će dekretirati kad je imovina dužnosnika privatna stvar, a kad tema od javnog interesa. On će određivati kome se može vjerovati, a tko njegova povjerenja nije vrijedan. Sigurnosne provjere potencijalnih dužnosnika nema ne zato što Hrvatska više nije policijska država, nego zato što vladajući pokazuju pretenzije prema božanskom statusu. Smatraju normalnim ponašati se kao vrhovni arbitri.