Ovi što pljuju po Hrvatskoj, zašto je ne napuste, neka odu – tako je Ruža Tomašić u jednosatnom gostovanju na Hrvatskoj televiziji pokušala reinterpretirati svoju zapaženu izjavu o onima koji su u Hrvatskoj samo gosti. Sada tvrdi da je mislila kako bi se iz Hrvatske morali pokupiti oni koji krše hrvatske zakone i pljuju po državi, ma što to značilo u zemlji u kojoj su zatvori puni, a nezadovoljstvo državom općenarodna pojava.

Bivša policajka, donedavno saborska zastupnica a sada europarlamentarka, morala bi barem toliko poznavati zakone da zna kako se problemi s onima koji ih krše ne rješavaju izgonom iz zemlje nego djelovanjem pravne države. Nije valjda da bi Remetinac i ostale zatvore zatvorila, a granice otvorila i u jednom smjeru preko njih poslala sve one koji dođu u sukob sa zakonom ili su prema Hrvatskoj, po njenom mišljenju, previše kritični.

Usto, Ruža Tomašić u svojim naknadnim tumačenjima ni jednom nije pobliže označila tko bi bili ti koji ne vole hrvatsku državu, ne poštuju hrvatske zakone i pljuju po Hrvatskoj. Ali se iz izjava te samodeklarirane tvrde Hrvatice posve lako može zaključiti da je riječ o etničkom razvrstavanju. Ona to sada niječe, pa čak veli da u Hrvatskoj uopće ne bi trebalo spominjati nacionalne razlike.

„Ne bi trebalo pisati nacionalnost, nego samo državljanstvo“, kaže. Čini se da u Ružinoj glavi vlada priličan košmar. Ni sama se sa sobom ne može dogovoriti. Ili ne razumije što njene izjave zapravo znače? Je li u pitanju samo posljedica nedovoljne obrazovanosti ili Ruža Tomašić ima jednu retoriku za kampanju, dok raspirivanjem nacionalnih netrpeljivosti pokušava zapaliti javnost, a pove drugačiju kad je karta za sjajno plaćeni angažman u Europskom parlamentu već u džepu? Ili je novoizbačena ideja o nenavođenju, odnosno brisanju nacionalne pripadnosti samo drugo ime za njen otprije poznati stav da je Hrvatska samo za Hrvate?