Ovo je novi HDZ, na novoj platformi, s novim predsjednikom – tim je riječima Ante Ćorušić objasnio enigmu kako bi to njegova stranka mogla da svojim, za jesen najavljenim novim prijedlogom zdravstvene reforme pomete Kukuriku vladu. Novinarima je zvučalo bizarno da se HDZ, nakon svega što je u osam godina uradio državi i naciji, pokušava predstaviti kao nositelj nekih novih, spasonosnih rješenja.

U priči o novom HDZ-u samo je Ćorušić skorijeg datuma. Sve ostalo već je viđeno, staro i davno potrošeno. Dok se voditelj HDZ-ova novoformiranog Odbora za zdravstvo lakoćom osobe uvjerene da od nje sve počinje hvalio novim HDZ-om, uz rame mu je sjedio i gorljivo sekundirao bivši ministar Darko Milinović. Koji je svoj resor ostavio u kaosu i ogromnim dugovima. I čiji su potpisi na HDZ-ovim korupcijskim priznanicama. Toliko o novom HDZ-u.

Novim licem stranke teško bi se mogao smatrati i Tomislav Karamarko, koji se od devedesetih vrti po političkim strukturama, a nova je samo šefovska funkcija koje se sada dočepao. Čak ni u javnosti dosad relativno nepoznati doktor Ćorušić ne predstavlja svježe lice HDZ-a. Još manje mu ideje odišu friškinom. Uspio se proslaviti svojim napadom na zakon o medicinski pomognutoj oplodnji, kojega je usporedio s nacističkim tehnikama poboljšavanja rase. Tako žestoko posvađan s modernitetom HDZ nije bio ni na svojim počecima, kada se ponašao kao prilično divlja, pretpolitička stranka. Franjo Tuđman uspijevao je svoje nazadnjake držati pod kontrolom. Nije dopuštao da mu Crkva vodi politiku niti se ravnao po njenim stavovima o začeću ili abortusu. Sada HDZ-u, po prvi put u njegovoj povijesti, intonaciju udaraju klerikalci. Politički, nije riječ o novom, nego o nekom još starijem HDZ-u. Stranci zombiju.