Naknada od 1600 kuna možda nije velika, ali smatram da su rezultati puno dragocjeniji. To je ulog u buduće zapošljavanje mladih – tim je riječima potpredsjednica Vlade Milanka Opačić poduprla model trudbeničkog angažiranja omladine bez zasnivanja radnog odnosa i praktički bez plaće, a koji bi, tvrde u Vladi, trebao predstavljati spasonosno rješenje gorućeg problema rekordno visoke nezaposlenosti generacije koja je navodno hrvatska budućnost.

Hrvatska će se mladost s Milankom Opačić jako usrećiti. Postavilo je za ministricu socijalne politike i mladih, valjda zbog godina i zato što je žena. Ali dok proglašava dragocjenim rješenje po kojem bi mladež ubuduće radila za kikiriki, sama se posve drugačije snašla. Direktno s fakulteta ubacila se u politiku i nigdje drugdje nije radila ni sekunde. Nije obijala pragove burze, niti je neplaćeno crnčila. U svojoj karijeri nije se baš oznojila. Ali to je uopće ne smeta da hvali model koji sama nije probala i popuje kako bi mladi morali biti sretni i zahvalni što će dobiti mogućnost da besplatno rade. Kao i njen kolega Mirando Mrsić, koji je prijedlog, po mnogima, robovlasničkog zakona podupro vlastitim primjerom, tvrdeći da je i sam svojedobno stažirao za jogurt i pecivo, odnosno topli obrok. Samo je zaboravio reći da je na medicinskom fakultetu stažiranje dio studija. Prešutio je i podatak - koji čini bitnu razliku - da Kukuriku model garantira jednogodišnju eksploataciju, ali nakon toga ne i radno mjesto. Nastupaju kao dileri sretnih rješenja, a nude robu robu s teškom greškom.