U Hrvatskoj nitko ne želi živjeti! Ako nemate neku emociju koja vas veže za vaše mjesto, pa tko bi od nas ostao u ovoj državi?! – nije to rekao neki iz armije iz rada i normalnog života isključenih građana, neki obrazovani ali nezaposleni mladi čovjek koji je šansu odlučio potražiti u inozemstvu, nego ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak na ručku s hrvatskim poslodavcima. Za razliku od svojih prethodnika koji su u sličnim prilikama bili prepuni velikih obećanja, Vrdoljak je zakukao zajedno sa svojim domaćinima. Priznao je da logično nitko ne želi ulagati u Hrvatsku jer su investicijski uvjeti nepovoljni. 'Zamislite čovjeka koji želi investirati u takvu zemlju. Pa kako može? Što mu je?!', doslovce se čudio ministar. Vrdoljakova jadikovka možda je znak da su u Vladi napokon uspjeli progledati, da postaju realniji i oprezniji. Možda su shvatili da je širenje lažnog optimizma kontraproduktivno. Ministar se složio s najgorim kritikama, ništa nije obećao. Najavio je možda jednom jeftiniji plin i promjene Zakona o radu. Ali njegova promjena retorike ipak ne djeluje kao nužno otrežnjenje, još manje ohrabrujuće. Jer sugerira da u Vladi, izgleda, više pojma nemaju što da rade. Na pitanje kada će se konačno pokrenuti investicijski ciklus, Vrdoljak je ostao bez odgovora. Uzvratio je tek da to ne može reći. Njegovo druženje s poslodavcima pokazuje ne samo da osobno nije dorastao zadatku koji ga je zapao, nego mnogo više otkriva deficite ukupne Kukuriku garniture: u Vladi definitivno ne znaju kako pokrenuti gospodarstvo. U više od godinu dana koliko upravljaju Hrvatskom ništa nisu uspjeli pomaknuti u pozitivnom smjeru. Ministrova tužbalica zapravo je izraz Vladine kapitulacije. Čini se da je Hrvatska ostala bez pilota u avionu. Ili se premijer Milanović prebacio na automatsko pilotiranje, čekajući da se problemi riješe sami od sebe.