Tko hoće na Bizant, neka ide na Bizant! - poručio je Zoran Milanović povodom odluke Ustavnog suda da se u školama suspendira Zdravstveno obrazovanje, najavljujući da će učiniti sve da hrvatska djeca imaju zdravstveni i spolni odgoj na razini najuređenijih zemalja zapadne civilizacije. Premijer ima puno pravo da se ljuti na agresivce koji na ovoj temi, kako je rekao, vode kulturni rat u Hrvatskoj. Ima pravo biti razočaran stavom Ustavnog suda. Ali trebao bi prvo bjesniti na svog ministra Jovanovića, koji je djeci prijeko potreban odgoj uveo preko koljena, neodgovorno zanemarujući potrebnu proceduru, što je bio i osnovni razlog rušenja iz Crkve i vjerskih organizacija jako osporavanog Kurikuluma. Ali šef Vlade nema pravo da na Bizant, ili bilo gdje drugdje, šalje bilo koga, pa ni one koji imaju stavove drugačije od njegovih. U dva je dana dvaput zaredom spomenuo Bizant u pežorativnom kontekstu. Bizant, kao oznaka za Istočno Rimsko Carstvo, implicira prijetvornost, neiskrenost, izigravanje zakona. Milanović taj termin očito koristi kao oznaku za nešto manje vrijedno. Slično kako je nedavno svisoka spomenuo Špičkovinu. Govori iz nekakvih elitističkih predrasuda. Baš kako je svojedobno Franjo Tuđman volio mudrovati o sukobu civilizacija. Osim toga, šef Vlade nikome ne može slati šup kartu. Baš koliko njemu, Hrvatska pripada svim svojim građanima, pa i onima koji od nje, kako premijer kaže, žele napraviti Bizant, odnosno vode križarske ratove protiv zdravstvenog prosvjećivanja djece. Njegovo otpravljanje neistomišljenika od iste je vrste kao izjava Ruže Tomašić o „gostima“, koji neka idu iz Hrvatske jer je, kako je rekla, ne vole i ne poštuju. Zoran Milanović morao bi se ponašati kao premijer svih građana Hrvatske, pa i onih kojima se njegov zdravstveni odgoj ne sviđa. Može se s njima ne slagati, ali ih ne smije vrijeđati niti slati u Bizant. Koji u njegovoj izjavi zvuči kao psovka.