Ja kao premijer ni moja Vlada ništa nismo znali o Merčepovom vojnom djelovanju. Informacije o Pakračkoj poljani dobio sam iz medija – nekadašnjeg premijera Franju Gregorića nije bilo stid da pred sudom, pod zakletvom, izgovori tu rečenicu. Ratna vlada s početka devedesetih, tvrdi danas, o ratnim zbivanjima pojma nije imala. Nešto su malo jednom prilikom raspravljali o uvođenju reda u paravojne postrojbe, pa u tom sklopu i o uklanjanju HOS-ova trofejnog topa iz središta Zagreba. Ali ne i o zločinima. Vodilo se računa o svim pojedinostima, pa tako i o topu, hvali se Gregurić, ali, eto, ne i o likvidacijama civila. Tim detaljem ni premijer ni Vlada nisu se bavili.

Slično je sudu rekao i Vladimir Šeks, čovjek koji je već više od dvadeset godina stalno negdje u vrhu vlasti. U kritično vrijeme bio je šef kriznog stožera za istočnu Hrvatsku, ali ni on pojma nije imao što zloglasni merčepovci zapravo rade. Kao što pojma nije imao, reći će također jučer samo ne pred sudom nego pred novinarima, ni o Sanaderovim mega-korupcijskim aktivnostima.

Dakle, hrvatsku državu barem već dva desetljeća vode potpuni idioti. Ne vide, ne čuju, ne znaju. Informacije o ključnim događajima u zemlji doznaju iz novina. Idiotizam nije prejaka riječ jer i danas pokazuju zapanjujuću moralnu indiferentnost. Nevjerojatna je količina ignorancije s kojom se nekadašnji premijer ili šef Sabora usude izgovarati notorne laži. Nema srama, ne pokazuju neugodu, beskrupuloznost je njihov prirodni milje. Istina nevažna i zanemariva, poštenje i čast nepoznati. Premda tvrde da o zločinima ništa nisu znali, Franjo Gregurić i Vladimir Šeks svojim svjedočenjem zapravo otkrivaju kako se Merčepova kilerska družba, koja je uredovala diljem Hrvatske, mogla dogoditi i zašto taj slučaj pred sud dolazi sa zakašnjenjem od dvadeset godina.