Uvode građanski odgoj! – tako se nad postupcima Vlade premijera Zorana Milanovića u intervjuu 'Večernjem listu' pun zgražanja skandalizira Tomislav Karamarko. Što je u građanskom odgoju tako strašno i neprihvatljivo? E, u tom je pogledu novi šef HDZ-a posve kontradiktoran.

Karamarko tako prvo tvrdi da je sve ono što je ministar Jovanović najavio kao sadržaj građanskog odgoja - 'učiti djecu da ne kradu, ne ubijaju, ne smiju biti korumpirani' – već obavljeno na vjeronauku, pa nema potrebe da se ponavlja. Da je s vjeronaukom stvar riješena onda se valjda ne bi dogodilo da su krađa i korupcija eksplodirali upravo s njegovim uvođenjem u škole. Nikad više vjerske pouke u Hrvatskoj kao u posljednjih dvadeset godina i nikad više lopovluka!

Ali onda Karamarko sam sebi skače u usta, pa tvrdi da aktualni vladari uvođenjem građanskog odgoja 'samo razgrađuju našu nacionalnu, običajnu, tradicijsku strukturu', a sve zato 'što nemaju senzibilitet prema hrvatskoj državi koju smo stvorili'. Kakva papazjanija! Građanski je odgoj, po njemu, malo isto što i vjeronauk, znači pozitivan, a malo protunacionalna i antidržavna djelatnost. Šef HDZ-a, dakle, tvrdi kako se odgajanjem djece da žive čestito i ne kradu razgrađuje hrvatska 'nacionalna, običajna, tradicijska struktura'. Što bi značilo da su razbojstva i lopovluk dio pozitivnog hrvatskog naslijeđa i identiteta. Ako oni koji djecu kane učiti poštenju pokazuju manjak 'senzibiliteta prema hrvatskoj državi', to implicira samo jedno: da su najbolji Hrvati oni koji sjede u Remetincu.

Logički košmar, kakav demonstrira Karamarko, gotovo da je imanentan HDZ-u. U tradiciji je te stranke da se kao najveći domoljubi predstavljaju oni koji su državu najviše oplindrali. Ali da novi lider HDZ-a diže paniku i harangu zbog onoga što bi kao bivši ministar policije objeručke morao podržati, a to je da se mladi Hrvati uče poštenju, bez obzira kako će se ta poduka zvati, vjeronauk ili građanski odgoj, to je ipak prilično iznenađenje. To je zapravo pravi skandal.