Dok sam ja stvarao HDZ, neki su plaćali partijsku članarinu i pisali pisma podrške Ivici Račanu – tako se Tomislav Karamarko okomio na konkurenciju u utakmici za izbor novog šefa HDZ-a. Aludirao je na Darka Milinovića, ali ni Jadranka Kosor nije isključena.

Inače prilično šutljivi bivši ministar policije u svojoj se kampanji predstavio kao ljuti i rigidni desničar. Politički se formatirao svojim antikomunističkim stavovima. Na političku je pozornicu stupio predstavljajući se kao progonitelj poslijeratnih, komunističkih zločina. Stvarno na tom planu nije mnogo uradio, ali je pred kamerama angažiranjem specijalaca uhapsio nemoćnog Boljkovca. Neki dan je napao stare partizane što po Kumrovcu razvlače harmoniku, kao da je to neki grijeh i kao da Hrvatska nije sljednica antifašističkog pokreta. Zaigrao je i na kartu antisrpske retorike, proglašavajući HDZ-ovu koaliciju sa SDSS-om ponižavajućom. Premda bi bez tog hrvatsko-srpskog pakta Hrvatska vjerojatno još uzaludno kucala na vrata Europske Unije.

Jurišajući na one koji su plaćali partijsku članarinu dok je on sudjelovao u osnivanju HDZ –a, Karamarko je sada prešao crveni Rubikon i u vlastitoj stranci. Otvara front prema članovima HDZ-a koji su nekad bili pripadnici njemu očito nepodnošljivo mrske Komunističke partije. Lovi crvene vještice i među svojim stranačkim drugovima. Ali pitanje je što će od stranke ostati ako se odrekne vlastitih komunjara. Bivših članova Saveza komunista više je danas u HDZ-u nego u SDP-u. Na koncu, kako će riješiti svoj odnos prema utemeljitelju stranke Franji Tuđmanu? Koji je bio komunist, partizan i Titov general!