O ostavci više ne razmišljam. Ako sam u nekom trenutku malodušja i pomislio na ostavku, sada sam spreman još čvršće nastaviti provedbu svog plana za više reda i rada u svom resoru – najnovija je izjava Željka Jovanovića, ministra obrazovanja, znanosti i sporta, kojom se još jednom predomislio u vezi s još jednom svojom ostavkom.

Jovanović je isto tako zveckao ostavkom u vezi s prosvjetarskim plaćama. Tvrdio je da će otići ako se učiteljima i profesorima srežu primanja, a kad se to ipak dogodilo, podvio je rep. Danas im poručuje kako „prosvjedi i socijalni nemiri nisu potrebni“ i argumentira to pozivajući se na premijerovo obećanje da će se trudbenicima u školstvu prvima podebljati plaće, čim se državni proračun dovoljno popuni. Međutim, od obećanja se ne živi, pogotovo kad su ovako općenita i maglovita.

Jovanović je prije nekoliko dana zaprijetio ostavkom i zbog šamaranja što ga je njegov prijedlog zakona o znanosti i visokom obrazovanju doživio u SDP-u. Premda ministar sada pokušava zagladiti stvar, tvrdeći kako „nikakvih sukoba u SDP-u nema, samo konstruktivna rasprava o rješenjima“, šef Vlade Zoran Milanović naredio je povlačenje zakona. Razmišlja, navodno, i o mogućnosti da Jovanoviću oduzme resor znanosti te formira novo ministarstvo, s novim ministrom. Kao da ih ionako nema previše! Tako se ostavka, zamišljena kao sredstvo pritiska, vratila poput bumeranga i postala argument protiv Jovanovića. Nekorektno je i nedopustivo – prenose mediji visoki izvor u Banskim dvorima – da jedan ministar Vladu izlaže javnim ucjenama. Istina, ali i Jovanovićevo se discipliniranje odvija na javnoj sceni. Prijetnju da bi mogao biti kažnjen oduzimanjem trećine resora ministar nije čuo od premijera Milanovića, nego mu je upućena preko novina. U pametnim firmama svoje unutarnje sukobe rješavaju iza zatvorenih vrata.