Ante Gotovina nas je izdao – izjavio je Zvonimir Trusić, jedan od braniteljskih vođa čija se udruga „Stop progonu hrvatskih branitelja“ javnosti obratila priopćenjem s naslovom „Ako je i od Ante, previše je“. Trusić je poznat po svojim ekstremno desničarskih stavovima, u ratu je bio blizak suradnik notornog Tomislava Merčepa.
Razlaz desničarski raspoloženog dijela braniteljske populacije s generalom Gotovinom nije iznenađenje. Smatrali su ga svojom ikonom, sad ga kao izdajnika bacaju u blato. Trusić u izjavi „Novom listu“ objašnjava da su oni za generala „krv pišali“, a on je po povratku u Hrvatsku „proglasio rat završenim „ i “u deset dana nanio ogromnu štetu braniteljima“. U Haag je, kaže, otišao kao „krasan hrvatski vojnik“, a vratio se kao „potpuni neznanac“. „Na njega više ne računamo“, rezolutan je Trusić.

Žestoki udar s desnice na generala Gotovinu potvrđuje notornu činjenicu da je braniteljski korpus politički nehomogen. Ali otkriva i jednu dosad potisnutu dimenziju: u veteranskoj populaciji postoje značajne razlike i u odnosu na Domovinski rat. Gotovina se u Hrvatsku vratio oslobođen svih optužbi da je odgovoran za u ratu počinjene zločine. Hrvatska koja je vodila oslobodilački rat danas u njemu gleda svoj simbol. Postoji, međutim, i ona nešto drugačija, ne tako čista Hrvatska, zbog čijih je nekažnjenih zločina Gotovina godinama ležao u Haagu.
Tako, na primjer, u jednom od objavljenih Tuđmanovih transkripata iz 1995. godine Merčep se tadašnjem šefu države kune da osobno nema nikakve veze s ubojstvom obitelji Zec, pa predsjedniku Tuđmanu otkriva da je tu likvidaciju naručio Trusić. Trusić se i u nekim drugim suđenjima povezivao sa zločinima u Pakračkoj Poljani.

Bilo je za očekivati da će ljudi iz tog miljea biti teško razočarani pomirbenom retorikom generala Gotovine, njegovom zahvalom državnim institucijama te porukom Srbima neka se vrate u Hrvatsku koja je i njihova domovina isto koliko i njegova. Razočarani su i zato jer su očekivali da će generalov povratak u Hrvatsku postati detonator njihova dugo snivanog obračuna sa svima koje bojovna desnica smatra unutarnjim neprijateljima Hrvatske, a o čemu otvoreno govore i u svom priopćenju. Gotovina je, međutim, pokazao da neće biti general građanskog rata kakav oni stalno zazivaju. Dapače, predstavlja se kao graditelj građanskog mira. Trusić i kompanija znaju da takvim razvojem situacije njihov plan definitivno propada, postaje nemoguć, a oni ostaju skupina teških luzera. Kad takvi generala Gotovinu proglašavaju izdajnikom, oni mu zapravo komplimentiraju.