AfD je trenutno druga najpopularnija stranka u Njemačkoj s potporom 22 posto glasača. Doživjela je porast podrške dijelom i zbog kontroverzi oko dizalica topline, piše Politico.

Sposobnost krajnje desnice da raspravu o sustavima grijanja pretvori u izborno raketno gorivo ima implikacije koje idu i izvan Njemačke. Diljem Europe krajnja desnica sve je jača i to zahvaljujući protivljenju zelenim politikama.

Njihov diskurs u strahu od gubitka podrške dijelom preuzimaju i konzervativne stranke. Prošli mjesec britanski konzervativni premijer Rishi Sunak povukao je zabranu plinskih bojlera, kao i automobila na benzin i dizel, upozorivši da u suprotnom 'riskiramo gubitak podrške Britanaca' zelenoj agendi.

Početkom ovog tjedna njegova nova ministrica za energetiku, Claire Coutinho, eksplicitno je navela uspon njemačkog AfD-a kao upozorenje na ono što britanska vlada sada vidi kao preambicioznu klimatsku agendu.

Predsjednica Europskog parlamenta Roberta Metsola upozorila je da se klimatski propisi moraju ublažiti pred plimom populizma, a njezina Europska pučka stranka desnog centra napala je niz klimatskih reformi u Bruxellesu.

Politička oluja koja je umalo razorila njemačku vladu počela je u travnju, kada je vladajuća savezna koalicija socijaldemokrata (SPD), Zelenih i liberala predložila Building Energy Act, zakon kojim se od 2024. zabranjuje ugradnja plinskih kotlova.

Dizalice topline rade na električnu energiju i puno manje zagađuju, ali su trenutno znatno skuplje za ugradnju od sustava na fosilna goriva. Cijena dizalice topline može jako varirati: od 9000 do čak 120.000 eura, ovisno o vrsti i zahtjevnosti instalacije. Naravno, AfD u prvi plan gura najviše cifre.

Katja Weinholt, glasnogovornica njemačke trgovačke udruge dizalica topline BWP, navodi da bi prosječno kućanstvo plinski bojler koštao 10.000 eura dok bi ga standardna dizalica došla 35.000 eura. Ali kad se uključe trenutne subvencije, ukupni trošak za potrošača svodi se na nešto više od 17.000 do 18.000 eura.

Building Energy Act dočekan je na nož među opozicijom, posebno desničarskim strankama. Galama u javnosti primorala je na povlačenje ministra gospodarstva iz stranke Zelenih Roberta Habecka.

Zakon koji je na kraju usvojen u rujnu odgodio je postupno ukidanje plinskih bojlera za dvije do četiri godine te omogućuje ugradnju novih kotlova na fosilna goriva i nakon tih rokova, sve dok se mogu prebaciti na vodik - gorivo za koje neki stručnjaci smatraju da nije najbolje rješenje za široku upotrebu u kućanstvima.

Vladin potez užasnuo je stručnjake za klimu, pa i neke dužnosnike u Habeckovu ministarstvu. Oni upozoravaju da Njemačka neće ispuniti svoje obaveze za smanjenje stakleničkih plinova bez agresivnog rješavanja zagađenja iz stambenih zgrada, a koje proizvodi otprilike šestinu svih emisija u zemlji.

No AfD je bio u usponu čak i prije uvođenja spornog zakona o grijanju. Rasprava o dizalicama topline samo ga je pogurala, osobito kad je stranka stavila problematiku grijanja u središte svoje kampanje.

Pitanje migracija i dalje je glavni razlog zbog kojeg birači podržavaju AfD, ali ankete u nekim saveznim državama pokazuju da je zakon o grijanju sada na drugom mjestu.

Njemačka desnica tek je 2019. klimatske promjene i zelene politike identificirala kao zahvalnu temu za jačanje svoje popularnosti. To ljeto na vrhuncu slave bila je mlada švedska aktivistica Greta Thunberg. Njezina kampanja, koju su vodili mladi, natjerala je političare da promijene svoje stajalište o klimatskim promjenama.

U srpnju te godine na dvodnevnom sastanku u Dresdenu skupina dužnosnika AfD-a okupila se kako bi razradili svoj odgovor na pitanje klimatskih promjena. Za njih se to pitanje uklapalo u veću priču – Njemačke kao zemlje koja je u opasnosti da bude uništena. 'Identificirali su mjesto političke polarizacije', ističe Bernhard Forchtner, stručnjak za komunikaciju krajnje desnice o klimatskim promjenama na Sveučilištu Leicester.

Deklaracija na osam stranica, koju su tada objavili, postavila je stranku na novi kurs. Na izborima za Europski parlament 2019. AfD je nastupio s trostrukom platformom tema: protivljenje migraciji, euru i klimatskim mjerama.

Stav koji je stranka zauzela o znanstvenim pogledima na klimatske promjene bio je ekstreman, čak i u usporedbi s drugim europskim krajnje desnim strankama. AfD je tvrdio da nema dokaza da čovječanstvo mijenja klimu. Propagirajući stajališta neutemeljena u znanstvenim istraživanjima, koristio je parole zagovornika teorija urote.

'Krajnja desnica obično ne odbacuje znanost sama po sebi. Obično pokušavaju ponuditi alternativnu znanost', napominje Balša Lubarda, autor knjige 'Krajnji desni ekologizam'.

Za mnoge fanatične sljedbenike AfD-a pitanja o klimatskim promjenama, a time i način na koji ćemo grijati svoje stanove i kuće, samo je dio mnogo važnijeg rata za samu Njemačku.

'Ovo je put u socijalizam. Govore ti koji auto moraš voziti, koje grijanje moraš koristiti i što moraš jesti i piti. Njemačka više nije slobodna zemlja!' izjavio je trgovac nekretninama Henry Ballandies, a koji se pridružio AfD-u prije dvije godine.

Za Nijemce poput Ballandiesa skupa klimatska politika, u kombinaciji s visokim troškovima energije i inflacijom, produbljuje njihov osjećaj da je mittelstand - legendarna mala i srednja poduzeća koja su uvelike zaslužna za njemačko poslijeratno gospodarsko čudo – pred propašću.

'AfD koristi strahove od gubitka; gubitka statusa, gubitka identiteta, gubitka prosperiteta, bogatstva i udobnosti', ukazuje Joe Düker analizirajući krajnje desničarski online diskurs u berlinskom Centru za praćenje, analizu i strategiju.

Od pojedinih čelnika AfD-a ipak se, kad govore daleko od javnosti, može čuti da su njihovi pogledi na znanost o klimi puno bliži mainstreamu nego službenoj stranačkoj liniji. Ali plaši ih ograničavanje slobode. 'Draže mi je globalno zatopljenje nego da imamo jednu svjetsku vladu', rekao je jedan od njih za Politico.

Upravo strah u umovima AfD-ovaca povezuje dizalice topline s migrantima, a euro s transrodnim osobama. Strah od svijeta izvan njihove kontrole, a koji preinačuju globalne elite.

No primjeri iz drugih zemalja pokazuju da provedba zelenih politika ne znači automatski uspon desnice.

Javnost i dalje s entuzijazmom podržava klimatske akcije, osobito kada se političari trude omotati ih u celofan konzervativnih vrijednosti, poput domoljublja i ekonomske moći.

Primjerice, prošli tjedan u Francuskoj predsjednik Emmanuel Macron predstavio je strategiju uvođenja dizalica topline s fokusom na izgradnju domaćeg proizvodnog sektora i obuku 30.000 domaćih instalatera.

Iz svega navedenog može se zaključiti da nakon kratkog razdoblja konsenzusa o tome da se svijet mora udružiti kako bi zaustavio klimatske promjene slijedi nova faza, a odvijat će se na opasnijem terenu. Zelene politike će propasti ako se pažljivo ne osmisle kako ne bi bile ranjive na udare raznoraznih populista, piše Politico.