Svake godine jedna plaća manje

Druga je trebala uslijediti nakon desetak dana, ali je izostala, baš kao i najavljeni prosvjed. Među radnicima vlada nezadovoljstvo, ali i dalje ostaju na svojim radnim mjestima - nemajući bolje rješenje nadaju se boljim vremenima. 'Pao nam je radni elan i nemam osjećaj da ljudi rade koliko i prije. Broj onih koji su bili spremni prosvjedovati se prepolovio, neki su otišli na bolovanje, malo nas je i nitko među nama ne vidi bolju budućnost. Vlasnik nam svakog tjedna obećava isplatu, a onda se ništa ne dogodi. Zato mu više ne vjerujemo', kaže jedna radnica Bel–drena. Tvrdi da su plaću u proteklih nekoliko godina dobivali svakih 45 do 60 dana, kako tko, pa se kroz vrijeme nekima nakupilo i do sedam neplaćenih mjeseci rada. Mišljenja je da će raditi još do početka ožujka i da će nakon toga završiti na Zavodu za zapošljavanje.

'Prvi dio obećane isplate radnici će dobiti do petka, a drugi do kraja veljače, početka ožujka. Namjeravao sam i taj iznos platiti kako sam obećao, ali smo u međuvremenu mijenjali kupca – umjesto u Belgiju, robu smo, evo baš danas, otpremili u Portugal. Zbog toga se sve dodatno oduljilo', kaže Mario Bočkaj, vlasnik tvornice. Nije riječ, dodaje, o sedam neisplaćenih plaća, niti su ljudi bez primanja nekoliko mjeseci za redom. U prosjeku se, kaže, radilo o po jednoj plaći godišnje u proteklih četiri ili pet godina.

Ne smatra da ima višak radnika jer proizvodni kapacitet tvornice je oko 15 tisuća kvadrata piljenog furnira mjesečno, planira širiti proizvodnju, a uskoro kreće i program proizvodnje zidnih obloga. Razumije ogorčenost radnika i moli ih za strpljenje. Do mjeseca kolovoza smanjit će svoj dug na najviše jednu zaostalu plaću.