Hrvatska se priprema za veliku promjenu načina naplate cestarine. Novi elektronički sustav Crolibertas trebao bi od 1. ožujka 2027. omogućiti prolazak autocestama bez zaustavljanja na klasičnim naplatnim kućicama, uz identifikaciju vozila ENC uređajima ili automatskim prepoznavanjem registarskih oznaka.

Za većinu vozača najvažnije će biti jednostavnije putovanje, ali za one koji autoceste koriste često jednako je važno pitanje cijene. Hoće li se redovitim korisnicima omogućiti dodatna ušteda i pod kojim uvjetima?

Odgovor se nalazi u članku 12. Zakona o naplati cestarine, koji posebno uređuje snižene cestarine i popuste.

Popust za vozače koji često koriste autocestu

Zakon predviđa mogućnost odobravanja popusta ili sniženja infrastrukturne pristojbe za osobne automobile prema učestalosti korištenja autoceste.

To znači da se pri određivanju pojedinih pogodnosti može uzeti u obzir koliko često vozač koristi autocestu, umjesto da svi korisnici nužno plaćaju potpuno jednaku cijenu neovisno o broju putovanja.

Međutim, zakon pritom postavlja važan uvjet. Smanjenje prihoda nastalo odobravanjem takvih pogodnosti ne smije se nadoknađivati povećanjem infrastrukturne pristojbe ostalim korisnicima.

Drugim riječima, sustav ne bi smio funkcionirati tako da povoljnija cijena za česte korisnike automatski znači skuplju vožnju za one koji autocestu koriste samo povremeno.

Upravo je to jedna od zanimljivijih zaštitnih odredbi novog zakonskog okvira.

Zašto se spominje baš 13 posto?

Najzanimljiviji detalj nalazi se u trećem stavku članka 12.

Ondje je propisano da određeni popusti ili sniženja infrastrukturne pristojbe ne smiju premašiti 13 posto iznosa koji za istu naplatnu skupinu plaćaju vozila bez prava na popust.

To je važna razlika u odnosu na tumačenje prema kojem bi svaki česti korisnik autoceste automatski imao pravo na 13 posto jeftiniju vožnju.

Zakon ne propisuje takvo automatsko pravo.

On omogućuje odobravanje određenih popusta, ali istodobno postavlja uvjete pod kojima ih subjekti za naplatu cestarine mogu ponuditi.

Pritom popusti moraju biti razmjerni, javno objavljeni i dostupni korisnicima pod jednakim uvjetima.

Također moraju odražavati stvarne uštede u troškovima postupanja prema čestim korisnicima u odnosu na ostale korisnike.

Zato nije dovoljno samo imati ENC uređaj ili nekoliko puta mjesečno koristiti autocestu da bi se automatski ostvarilo pravo na novo sniženje.

Za stvarnu primjenu potrebna je odgovarajuća odluka o popustima i uvjetima njihova korištenja.

Znači li to da nestaju postojeći ENC popusti?

Ovdje dolazimo do pitanja koje bi moglo zabrinuti brojne hrvatske vozače.

Hrvatske autoceste trenutačno nude standardni ENC model s popustom od 21,74 posto, dok sezonski model u razdoblju od 1. studenoga do 31. ožujka omogućuje popust od 33,48 posto.

Kako je onda moguće da novi zakon spominje granicu od 13 posto?

Odgovor je u tome što nije opravdano automatski poistovjetiti zakonski uređene popuste na infrastrukturnu pristojbu prema članku 12. s postojećim komercijalnim modelima ENC naplate.

Riječ je o pravilima i pogodnostima čiju će međusobnu primjenu trebati promatrati u kontekstu provedbenih odluka i budućih uvjeta naplate.

Sama činjenica da zakon propisuje granicu od 13 posto za određene popuste ne znači da se postojeći ENC popust od 21,74 posto automatski ukida ili smanjuje na tu vrijednost.

Jednako tako, iz zakona ne proizlazi da će svi sadašnji popusti nužno ostati potpuno nepromijenjeni nakon uvođenja novog sustava.

Za takve zaključke potrebne su službene odluke i uvjeti koji će vrijediti u trenutku početka njegove primjene.

Popust se ne mora odnositi na cijelu cestarinu

Još jedan važan detalj odnosi se na način obračuna cestarine.

Novi zakon predviđa da se ukupna cijena korištenja autoceste može sastojati od infrastrukturne pristojbe, naknade zbog zagušenja i pristojbe za vanjske troškove.

Međutim, članak 12. izričito zabranjuje odobravanje popusta ili sniženja na dio cestarine koji se odnosi na pristojbu za vanjske troškove.

To znači da eventualni popust na infrastrukturnu pristojbu ne mora predstavljati jednak postotak uštede na ukupnom iznosu računa.

Primjerice, kada bi ukupna cestarina iznosila 20 eura, od čega 18 eura otpada na infrastrukturnu pristojbu, a dva eura na pristojbu za vanjske troškove, popust od 13 posto na infrastrukturni dio značio bi uštedu od 2,34 eura.

Ukupna cijena u tom bi hipotetskom primjeru pala na 17,66 eura, odnosno za 11,7 posto, a ne za punih 13 posto.

Naravno, riječ je samo o ilustraciji načina obračuna, a ne o potvrđenoj tarifi za neku hrvatsku autocestu.

Tko će odlučivati o popustima?

Zakon propisuje i tko je nadležan za donošenje odluka o sniženjima.

Hrvatske autoceste takve odluke donose uz prethodnu suglasnost nadležnog ministra, dok koncesionari postupaju u skladu s uvjetima svojih koncesijskih ugovora.

To znači da se konkretne pogodnosti neće određivati proizvoljno, nego kroz propisani postupak.

Za vozače je najvažnije da budući uvjeti budu jasno objavljeni, kako bi mogli znati imaju li pravo na popust, koliko on iznosi i odnosi li se na njihovu kategoriju vozila.

Posebno će zanimljivo biti vidjeti hoće li novi sustav donijeti dodatne pogodnosti za vozače koji svakodnevno putuju na posao autocestom ili često koriste iste dionice.

Međutim, takva pogodnost zasad nije potvrđena kao nova univerzalna mjera.

Što to znači za hrvatske vozače?

Novi Zakon o naplati cestarine otvara mogućnost da učestalost korištenja autoceste bude jedan od kriterija za odobravanje određenih popusta.

Istodobno postavlja ograničenja kako povlastice za jednu skupinu korisnika ne bi neopravdano povećavale troškove drugima.

Brojka od 13 posto zato je važna, ali ne znači da će vozači automatski dobiti upravo toliki popust, niti da će postojeće ENC pogodnosti nužno biti svedene na taj iznos.

Za konačan odgovor trebat će pričekati službene odluke o tarifama i uvjetima naplate u novom sustavu.

Do tada je najvažnije razlikovati zakonsku mogućnost od pogodnosti koja se već može koristiti.

Jer novi ENC neće promijeniti samo način prolaska autocestama. Mogao bi otvoriti i pitanje drukčijeg vrednovanja čestih korisnika, ali tek će provedbene odluke pokazati koliko će to doista značiti za njihove novčanike.