Jutros srušeni ruski borbeni zrakoplov Su-24M2 napredni je ruski dalekometni jurišnik, iako njegov razvitak seže u daleke 60-e godine prošlog stoljeća te se smatra jednom od nosećih komponenta ruskog, ali i u još dvanaest, uglavnom afričkih, bliskoistočnih i zrakoplovstvima nastalim nakon raspada bivšeg Sovjetskog Saveza. U ratu u Siriji, pak, pokazao se kao udarna igla zračnih napada na položaje tzv. Islamske države
Prvi prototip ovog zrakoplova poletio je 1967. godine nakon što se u tadašnjem sovjetskom ratnom zrakoplovstvu javila potreba za dalekometnim jurišnikom koji bi nadomjestio dotadašnje jurišnike malog radijusa i ograničene nosivosti. Prva testna ispitivanja buduće jurišne okosnice sovjetskog ratnog zrakoplovstva poklopila su se s razvitkom američkog strateškog bombardera, izviđača te taktičkog jurišnika srednjeg dometa F-111 s promjenjivom geometrijom krila, budući je SSSR trebao sličan zrakoplov velikog radijusa djelovanja i sposobnosti probijanja neprijateljske obrane u niskom letu radi izbjegavanja radara.
Kao i u konkurentskom F-111, pilot i kopilot sjede jedan do drugoga u klimatiziranom kokpitu koristeći hidrauličke kontrole, dok se struja za poprilično kompliciranu avioniku dobiva iz dva generatora u stražnjem dijelu koje pokreću dva turbomlazna motora Ljulka AL-21F-3 snage 75,5 kN potiska te s naknadnim sagorijevanjem 110 kN potiska. Snažni motori primaju zrak kroz dva usisnika na bokovima koji su fiksirani što im ograničava maksimalnu brzinu od 1,4 Macha, no to ih čini efikasnijim i lakšijim za razliku od pomičnh usisnika. Podvozjem upravlja hidraulički sustav te pomoćni u slučaju kvara.
Verzija jurišnika iz konstrukcijskog ureda Suhoj kojeg je, prema svemu sudeći, srušila turska protuzračna obrana, nastala je kao zamisao ruske vojske o produženju resursa i modernizacije, pa je u verziju M2 ugrađen novi satelitski sustav navigacije GLONASS, kokpit je moderniziran s multifunkcionalnim displejima (MFD), ugrađen je dispel u razini očiju, tzv. HUD, ali i nišan na kacigi.
Najnaprednija verzija koja se koristi u ratu u Siriji opremljenja je s IC raketama R-73, kao i novim vrstama pametnog naoružanja, uz već postojeći šestocijevni top GSh-6-23 mm sa 500 granata. Jurišnik može nositi do 8000 kg ubojnih sredstava na osam krilnih i trupnih nosača, među kojima su laserski vođene rakete, proturadarske rakete, TV vođene rakete te laserski vođene bombe i nekoliko tipova nevođenih bombi.
Su-24 je sudjelovao i u ratu u Afganistanu izvodeći precizne strateške napade iz Sovjetskih baza u Uzbekistanu i Kazahstanu, pri čemu je najčešće nosio četiri 500 kg ili dvanaest 250 kg bombi. No, prva serija napada Suhojem Su-24 u Afganistanu pokazala se beskorisnom jer je bilo teško pronaći neprijatelja, a kamo li ga uništiti.
Su-24 se ponovno počeo koristiti tek 1988. kada je SSSR počeo s povlačenjem iz Afganistana, a korišten je kako bi omeo planove mudžahedina da napadaju Sovjetske postrojbe prilikom povlačenja. Tijekom sukoba, nijedan Su-24 nije izgubljen zbog neprijateljske vatre, no jedan je bio uništen u nesreći prilikom slijetanja. Nakon raspada Sovjetskog Saveza Su-24 se koristio tijekom oba rata u Čečeniji te u Gruziji, no njegova preciznost u bombardirajnu je kritizirana zbog neželjenih civilnih žrtava.
Proizvedeno je oko 1400 zrakoplova u pet tipova, a pored Rusije koja trenutno ima 300 aktivnih aparata, koriste ga Alžir, Angola, Azerbajdžan, Bjelorusija, Irak, Iran, Kazahstan, Libija, Sirija, Sudan, Ukrajina i Uzbekistan.
I nakon raspada SSSR-a Su-24 ostaje važna komponenta ruskog zrakoplovstva, kao i u drugim republikama koje su nastale raspadom SSSR-a. Prema planu, na koncu bi ga trebao zamijeniti Su-34, poboljšana verzija Su-27 dizajnirana za jurišne zadatke, no kako je projekt prilično skup a ruske financije nategnute, očekuje se da će Su-24 još neko vrijeme ostati u punoj aktivnoj službi. Stoga je pokrenut i program održavanja i produljenja životnog vijeka Su-24, kako bi jurišnik ostao u letnom stanju još 30 godina. Su-34 znatno je napredniji, a do sada su proizvedena 84 komada a Rusi nekolicinu tih zrakoplova koriste i u Siriji.
Koliko Kremlj još uvijek računa na jurišnik dokazuje i događaj iz travnja 2014. kada je nenaoružani Su-24M2 u trenutku najveće napetosti između Moskve i Washingtona zbog ruskog uplitanja u Ukrajini i održavanja referendum o samoodređenju Krima letio u neposrednoj blizini američkog razarača USS Donald Cook koji je plovio međunarodnim vodama Crnog mora. Ruski zrakoplov je dvanaest puta nisko preletio američki razarač i simulirajući napad je trajao 90 minuta. Iako je Su-24 bio nenaoružan, stručnjaci se slažu da je ruski zrakoplov koristio vlastiti sustav za radioelektroničko ometanje Hibiny, uzrokujući zaprepaštenje posade američkog razarača kojem je potpuno onesposobio radarske sustave, ostavljajući ga potpuno bespomoćnim.
