Svijet VASIĆEV SKALPEL

Sloboda medija

Izmjene i dopune dva organska zakona, najavljene u srbijanskoj skupštini, najavljuju puzajući državni udar nadmene koalicije na vlasti. Naizgled je riječ o 'uvođenju reda' u medije: eto su se razni tabloidi raspomamili, vrijeđaju ćudoređe, ali i delikatne osjećaje nekih ministara; naslovnice su pune krvi, seksa i vitriola itd. Stoga su inače anonimni predlagači izmjena i dopuna naumili uvesti stegu i ćudoređe u kaotično medijsko stanje

Zakon o informiranju namjeravaju dopuniti obavezom izdavača da uvijek na računu ima najmanje 50 tisuća eura, zatim da se zatečeno vlasništvo nad medijima ne može prenositi dalje, uveli su drastične i smjesta naplative globe za kršenje postojećih normi (javni moral, zaštita maloljetnika itd.) i to kvalificirano: ako je na naslovnici, globa je dvostruko veća. Zanimljivo je da se ti prijedlozi odnose samo na medije nacionalnog značaja i pokrivanja; lokalni i regionalni mediji izuzeti su. Osim toga, predložene su i izmjene Kaznenog zakona: zabranjuje se komentiranje sudskih postupaka do pravomoćnosti i povreda pretpostavke nevinosti, kazna je šest mjeseci plus novčana globa! I još kažu da su to doslovno prepisali iz hrvatskog Kaznenog zakona, koji bi trebao biti uzor.

Naravno da su oba srbijanska novinarska društva – nezavisno i bivše režimsko – stala na zadnje noge i krenula zdvajati nad tim skandalom. Naravno, također, da je pravi razlog smjesta otkriven i razglašen. Riječ je o gorkom sukobu ministra gospodarstva Mlađana Dinkića, lidera stranke G17Plus koja daje većinu ovoj ionako tankoj koaliciji na vlasti, sa stanovitom tabloidskom grupom u vlasništvu nekog Raje Rodića, inače najbližom Šešeljevim radikalima i ekstremnoj šovinističkoj desnici. Ne bi to bilo čudno da prethodnih godina taj isti Dinkić i taj isti Rajo nisu skupa rušili dvije vlade zaredom (Živkovićevu 2003. i Koštuničinu 2006). Rodićev tabloid Kurir, valjda najskaredniji list u ovom dijelu Europe, bio je tada Dinkićev 'revolverblatt' za političke obračune. Onda je Dinkić ušao u koaliciju sa svojim dotadašnjim neprijateljima, a Rajo Rodić počeo ga je pljuvati za račun Šešelja i sada Tomislava Nikolića, koji se odcijepio od Šešelja i preuzeo mu veći dio radikalne stranke. Ovi opasni prijedlozi za izmjene i dopune dva važna, možda među najvažnijima, zakona skuhani su u kuhinji Mlađana Dinkića, a koalicijski partneri ucijenjeni su krizom vlade i povlačenjem parlamentarne podrške.

Tako će svi mediji u Srbiji stradati samo zato što se naš dr. Frankenstein posvadio s čudovištem koje je sam stvorio. Gdje je tu sad razborita politika koja bi trebala služiti općoj koristi? Nema je jer srbijansku vladajuću koaliciju zanima jedino i isključivo vlast kao takva. Tu političke vizije, programa i ideologije nema, ima samo vlasti. Uzneseni vlastitom sujetom i arogancijom, izgubili su svako mjerilo i misle da sve mogu. Dakako da se to pravda 'tranzicijom', 'kapitalizmom', a odnedavno i svjetskom krizom koja bi nas, da nije njih, sve već usmrtila, ali nas oni – eto – spašavaju, pa im trebaju izvanredne ovlasti. Zašto? Zato što ih novinari nerviraju svojim propitivanjima, gunđanjima, primjedbama i općenito pasjalukom, što vele Bosanci. Tabloidi, zapravo, nisu problem - njih se dade dovesti u red i postojećim zakonskim rješenjima. Problem su ozbilji i temeljiti mediji, skloni istraživačkom novinarstvu i razotkrivanju skandala, korupcije i kriminala u vlasti. Njima se dosad nije moglo stati na rep jer imaju dokaze, pa su sudski sporovi za klevetu protiv njih po pravilu propadali.

Zakon o informiranju podijelio je srpsku javnost
Sada naša bonapartistička vlast želi apsolutnu moć, moć primjerenu njihovom shvaćanju vlastitog značaja. Zato i pribjegavaju trikovima iz polovice 19. stoljeća, kada je Louis Bonaparte u Francuskoj uveo 'kauciju' za izdavanje novina. Uplati nekoliko tisuća zlatnih franaka, pa pravi novine; kad novine zabranimo – kaucija ide državi. Uzgred, isto je radio i srbijanski kralj Milan Obrenović u to vrijeme. Općenite i rastezljive predložene odredbe u Kaznenom zakonu daju vlastima mogućnost da novine zabrane, a izdavača i novinara zatvore i oglobe zbog dosad normalnog i savjesnog praćenja sudskih postupaka. Dapače, kažnjivo je i 'pozivanje na otpor zakonitim odlukama državnih organa'. Je li odluka zakonita ili nije, odlučivat će polako sudovi, sve do Strasbourga; dotad novinar sjedi u zatvoru nakon ovrhe njegove imovine.

Jednom riječi, u Srbiji je na djelu puzajući državni udar jedne besprincipijelne političke klase koja ne poznaje ni viziju razvoja društva, ni ideologiju kojom bi birače privukla, ni stid. Poznaje samo vlast i prateće povlastice: novac, nekažnjeni klijentelizam i korupciju, užitak u pukoj neograničenoj moći.

Neke stranke vladajuće koalicije izrazile su svoje neodobravanje, pa je glasanje odloženo za kraj kolovoza, što nije neka utjeha. U međuvremenu će biti nagodbi, ucjena, zavrtanja repova i ostalih političkih sredstava, tako da se lako može dogoditi da te sramotne i opasne izmjene i dopune prođu. Novinarstvo u Srba preživjet će i to, kad je već preživjelo i nadživjelo Slobodana Miloševića.

  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još