Svijet ZAHVALA KOMISIJI I ČLANICAMA

Buzek čestitao na završetku pregovora s RH

Predsjednik Europskog parlamenta Jerzy Buzek zahvalio je u četvrtak u Bruxellesu Europskoj komisiji, zemljama članicama i mađarskom predsjedništvu na završetku pristupnih pregovora s Hrvatskom

'Želio bih iskoristiti ovu prigodu kako bih čestitao Komisiji i zemljama članicama, posebice mađarskom predsjedništvu na teškom poslu na završavanju pregovora s Hrvatskom. Nadamo se da ćemo novu zemlju članicu dočekati uskoro, očekujemo u srpnju 2013. Bit će to trenutak ponosa za sve nas da dočekamo 28. članicu', rekao je Buzek u svom obraćanju čelnicima EU-a, koji su se okupili na dvodnevnom summitu u Bruxellesu.

Svaki summit EU-a počinje susretom s predsjednikom Europskog parlamenta.

Ulazak Hrvatske - sedmo proširenje u povijesti EU-a


Europsko vijeće, koje čine šefovi država ili vlada, trebalo bi u petak prihvatiti zaključke u kojima će se tražiti zatvaranje pregovora s Hrvatskom do kraja lipnja i potpisivanje pristupnog ugovora do kraja godine.

Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju koji se očekuje 1. srpnja 2013. ta će se europska integracija širiti sedmi put u svojoj povijesti i narasti na 28 članica, a Hrvatska je uz Grčku jedina zemlja koja ulazi sama, a ne u skupini zemalja.

Europsko vijeće trebalo bi u petak zatražiti zaključenje pristupnih pregovora s Hrvatskom do kraja lipnja i potpisivanje ugovora o pristupanju do kraja 2011., što otvara put da Hrvatska 1. srpnja 2013. godine postane 28. članica Europske unije.

Hrvatska je predala zahtjev za članstvo u EU 21. veljače 2003. godine, Europska komisija je 20. travnja iste godine dala pozitivno mišljenje (avis) o hrvatskom zahtjevu za članstvo, a kandidatski status Hrvatska je dobila 18. lipnja 2004. godine. U prosincu 2004. dobila je datum za početak pregovora - 17. ožujka 2005., uz uvjet pune suradnje s Haškim sudom. Dan prije predviđenog početka, 16. ožujka 2005., početak pregovora se odgađa na neodređeno vrijeme zbog ocjene o nedovoljnoj suradnji s Haškim tužiteljstvom koje je tražilo uhićenje Ante Gotovine koji je bio u bijegu.

Izbori u studenom?

Predsjednik SDP-a Zoran Milanović drži da se parlamentarni izbori u RH moraju održati prije referenduma o EU. Milanović, koji se nalazi u Bruxellesu, rekao je da se izbori trebaju održati u miru, a potom se nova parlamentarna većina može posvetiti organiziranju referenduma, koji će se - sudeći po zaključcima Vijeća u kojima će stajati da će se pristupni ugovor potpisati do prosinca - moći održati tek krajem studenog ili u prosincu. Milanović kaže da neće biti dobro ako se izbori i referendum previše približe, jer će 'atmosfera naprosto biti previše zagrijana'. 'Ako je Vlada sigurna da je radila dobar posao i da radi dobar posao, onda se HDZ nema razloga bojati izbora...  U ovom je trenutku riječ o samo dva mjeseca razlike, a trebali bismo imati na umu nacionalni interes', napominje Milanović, piše Jutarnji list.

Pregovori su na kraju otvoreni 3. listopada 2005. nakon što je tadašnja haška tužiteljica Carla del Ponte dala pozitivnu ocjenu o hrvatskoj suradnji. Hrvatska je otvorila i istodobno zatvorila prvo poglavlje 12. lipnja 2006. godine. Bilo je to poglavlje Znanost i istraživanje, a zadnja četiri poglavlja trebala bi se zatvoriti u zadnjem tjednu ovog mjeseca, vjerojatno 30. lipnja.

Europska unija je prva dobrovoljna integracija u povijesti Europe. Iako je ideja o ujedinjavanju europskog kontinenta bila prisutna puno ranije, ona se tek nakon tragičnog iskustva Drugog svjetskog rata počela uobličavati kao politički projekt. Godine 1950. tadašnji francuski ministar vanjskih poslova Robert Schuman predložio je stvaranje Europske zajednice za ugljen i čelik. Ideja je bila da se proizvodnja ta dva, u to vrijeme strateška proizvoda, stavi pod zajedničku upravu i na taj način spriječi ponovno izbijanje sukoba između donedavno zaraćenih strana.

Godinu dana kasnije, 1951., u Parizu je šest zapadnoeuropskih zemalja (Njemačka, Francuska, Italija, Belgija, Nizozemska i Luxembourg) potpisalo sporazum o Europskoj zajednici za ugljen i čelik. Šest godina poslije, 25. ožujka 1957. u Rimu su potpisani sporazumi o Europskoj ekonomskoj zajednici i o Europskoj zajednici za atomsku energiju (Euratom).

Uspješna suradnja između šest zemalja osnivača današnje Unije, pobudila je zanimanje i kod drugih.

Do prvog širenja došlo je 1973. kada su se šestorki pridružile Velika Britanija, Danska i Irska. Taj proces nije išao glatko, u prvom redu zbog opiranja Francuske da se primi Veliku Britaniju. London je 1967. predao molbu za članstvo, ali se tadašnji francuski predsjednik Charles de Gaulle tome usprotivio. Tek odlaskom De Gaullea 1969. i dolaskom na čelo Francuske Georgesa Pompidoua, skinut je francuski veto. U Francuskoj je u travnju 1972. održan prvi referendum o proširenju u nekoj zemlji članici. Francuski birači su sa 67,7 glasova za podržali ulazak triju zemalja.

Drugo proširenje uslijedilo je 1981. ulaskom Grčke. Atena je sporazum o pridruživanju s Europskom ekonomskom zajednicom potpisala još 1961., koji je u vrijeme vojne diktature u Grčkoj 1967.-1974. bio zamrznut. Nakon završetka vojne diktature Grčka je podnijela molbu za članstvo 1975. U slučaju Grčke prvi put se dogodilo da je Vijeće ministara odbacilo mišljenje Europske komisije. U avisu o grčkoj kandidaturi, Komisija je ocijenila da Grčka ni politički ni gospodarski nije spremna za ulazak. Međutim, Vijeće ministara je unatoč tome odobrilo početak pregovora uz argumentaciju da će se ulaskom u zajednicu učvrstiti grčka demokracija.

Pet godina poslije, 1986., Europska ekonomska zajednica narasla je na 12 članica ulaskom Španjolske i Portugala. Nakon pada totalitarnih režima sredinom 70-tih godina, Španjolska i Portugal nastojali su ući u zajednicu i okončati višegodišnju izolaciju. Španjolska je još u vrijeme režima generala Francisca Franca 1962. podnijela molbu za članstvo, ali tek su joj Francovom smrću 1975. otvorena vrata. Novu molbu podnijela je 1977. godine.

Reuters
Čelnici EU - povijesni skup za Hrvatsku
Slično kao i Španjolska, ni Portugal nije mogao računati na ulazak u integracije dok su na vlasti bili Antonio Salazar i njegov nasljednik Marcel Caetano, a tek uspostavom demokracije 1976. Portugal je krenuo na put europskih integracija.

Španjolska i Portugal službeno su ušli u EEZ 1. siječnja 1986. godine.

Godine 1990. došlo je do neobičnog proširenja, kada je broj članica ostao isti ali se povećao teritorij i broj stanovnika Europske zajednice. Dogodilo se to nakon pada Berlinskog zida, što je omogućilo ujedinjenje Njemačke. Takvu vrstu proširenja Rimski sporazumi nisu predviđali, pa je Europsko vijeće u travnju 1990. odlučilo formalno primiti Njemačku Demokratsku Republiku, a do ujedinjenja Njemačke došlo je 3. listopada 1990.

Europska zajednica 1. studenoga 1993. godine stupanjem na snagu Ugovora iz Maastrichta postaje Europska unija.

Nedugo nakon toga dolazi do četvrtog kruga proširenja. EU se širi na Austriju, Finsku i Švedsku 1. siječnja 1995. godine. Budući da je riječ o zemljama koje su bile trgovinski tijesno povezane s dvanaestoricom, pregovori o članstvu završeni su vrlo brzo. Austrija je molbu podnijela u srpnju 1989., Švedska u srpnju 1991., a Finska u ožujku 1992. Od podnošenja molbe do ulaska u članstvo dosada je najmanje trebalo Finskoj - nepune tri godine.

Devet godina nakon toga, 1. svibnja 2004. dolazi do najmasovnijeg proširenja, "velikog praska", kada u EU ulazi osam osam bivših komunističkih zemalja (Češka, Estonija, Latvija, Litva, Mađarska, Slovačka, Slovenija i Poljska) i dvije mediteranske otočne države (Malta i Cipar). Tri godine poslije pridružit će im se Bugarska i Rumunjska, što je do sada najspornije proširenje, jer su te dvije zemlje primljene nespremne zbog čega im je uveden poseban monitoring i nakon stupanja u članstvo koji je još i danas na snazi.

Sve zemlje srednje i istočne Europe koje su ušle u EU 2004. i 2007. pregovarale su kraće od Hrvatske.

Prva skupina od 6 zemalja (Mađarska, Poljska, Estonija, Češka, Slovenija i Cipar) započela je pregovore 31. ožujka 1998. godine. Druga skupina, također od šest zemalja (Slovačka, Rumunjska, Latvija, Litva, Bugarska i Malta) otvorila je pregovore 15. veljače 2000. Deset od tih 12 zemalja, sve osim Bugarske i Rumunjske, zatvorilo je zadnja poglavlja u pregovorima sredinom prosinca 2002. godine. Dakle, prvoj skupini za zatvaranje pregovora trebale su četiri godine i devet mjeseci, a četiri zemlje iz druge skupine (Slovačka, Latvija, Litva i Malta) završile su pregovore za dvije godine i deset mjeseci. Bugarska i Rumunjska završile su pregovore u prosincu 2004., dakle, pregovarale su četiri godine i deset mjeseci.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još