Ne, žene nisu 'same krive' kad im ukradu golišave fotke

Iako se objava golišavih fotki slavnih osoba na internetu u današnje vrijeme teško može smatrati viješću, nakon svake takve situacije zanimljivo je pratiti reakcije javnosti. Naime gotovo svaki put se ispostavi da je nezanemariv dio javnosti bez previše krzmanja spreman 'pljunuti' na žrtvu takve situacije, a pravim krivcem - osobom koja je ukrala i objavila tuđe fotke - gotovo se nitko ne zamara

Najnoviji slučaj tiče se slavne Jennifer Lawrence, glumice kojoj je još uvijek nepoznati haker provalio u iCloud (Appleovo online spremište podataka), dokopao se njezinih fotografija u obnaženom izdanju i videozapisa slične tematike te ih objavio. Oni 'poduzetniji' vrlo su se brzo bacili na preprodaju dotičnih slika.

Naravno, nije trebalo dugo čekati pa da se po Facebooku i Twitteru počnu javljati prve 'analize' događaja, a one su se vrlo predvidljivo kretale u okvirima od 'gle, gle, nekom zatrebalo promocije' preko 'slavne osobe ionako se odriču svoje privatnosti' pa sve do 'glupača si je sama kriva jer je u online spremište podataka spremala gole fotke'. Zašto dakle imamo toliku potrebu optužiti žrtvu za ono što joj se dogodilo, a pritom potpuno zanemariti odgovornost počinitelja?

Kao prvo – hakiranje je kazneno djelo. Objava i prodaja ukradenih materijala također je kazneno djelo. Za razliku od toga, fotografiranje samog sebe s ili bez odjeće nije kazneno djelo, baš kao što upload takvih fotki na online servis (pod lozinkom, naravno) nije kazneno djelo.

Oni koji su požurili optužiti Jennifer Lawrence da je 'sama kriva' čine istu logičku grešku koju čine oni koji relativiziraju silovanje riječima 'hodala je u ultrakratkom minjaku i štiklama po lošem kvartu u četiri ujutro'. Koliko im to ide na čast, nije teško pogoditi.

'Ako ne želiš da ti se dogodi nešto grozno, ne čini ništa što bi moglo navesti ljigave pokvarenjake da ti naprave nešto grozno' – tako otprilike zvuči logika onih koji na svaki spomen nasilja nad ženama (a krađa i objava intimnih fotki jesu nasilje) daju sve od sebe kako bi optužili žrtvu, kao da u cijeloj toj priči nije bilo svjesne odluke kriminalca da provali u zaštićeno spremište, pokrade sve na što nađe i potom objavljuje to odnosno prodaje na internetu. Ne, za takve 'genijalce' problem je u ženi koja se usudila fotkati u takvim izdanjima i spremiti fotke u lozinkom zaštićeno spremište.

Žrtva je žrtva, a nasilnik je nasilnik. Ne zaboravimo nikad razlikovati to dvoje, jer onog trenutka kad odlučimo optuživati žrtvu te pritom ignorirati ili relativizirati čin nasilnika i kriminalca, i sami provodimo nasilje nad žrtvom.