Stockinger navodi da je 'plan Barbika' izmislio kako bi diskreditirao političke elite pokazavši da su svi isti i da je potrebno 'pronaći i izabrati one koji ni na koji način u svojoj karijeri nisu usmjeravani u bivšem nakaradnom jugoslavenskom komunističkom sistemu'.

Naravno, krajnji cilj mu je lustracija, na koju također poziva. Na taj potez Stockinger se, sudeći prema priopćenju objavljenom na portalu Narod.hr, odlučio zato što su Hrvatska i hrvatski narod, prema njegovom mišljenju, u raljama antihrvatske politike koju kreiraju domaći političari, novinari i mediji, društveni i kulturni 'radnici', financijski mešetari, 'privatizacijski moćnici' i antihrvatske nevladine udruge.

Bez obzira na to što su antihrvatske strukture, kako navodi Stockinger, izuzetno moćne i umrežene, što se posljednjih petnaestak godina uz ključnu pomoć najvećih antihrvatskih medija izmjenjuju na vlasti, teško varajući napaćeni hrvatski narod u predizbornim kampanjama (jedni su 'domoljubi' i 'demokršćani', a drugi tobože 'socijaldemokrati', dok su u stvarnosti upravo suprotnost navedenih karakteristika) - on još uvijek smatra da je većina pripadnika hrvatskoga naroda još uvijek na strani istine i pravde, ali i duboko medijski zavedena. Za Regimentu su i vladajući i oporba isti te žele otvoriti oči, kako su napisali, i 'posljednjim nevjernim Tomama' da je potrebna birati nove ljude.

Naime, dokument koji smo 'pustili' u javnost, piše Stockinger, toliko je providand a bi svaki imalo 'normalan' čovjek, a kamoli političar u rangu predsjednika države ili predsjednika najveće oporbene stranke, nakon što je 'dokument' dobio u ruke, isti trebao uz osmijeh ili istog trenutka baciti u koš ili to učiniti nakon što ga najprije, kao dobar 'vic', pokaže najbližim prijateljima i suradnicima, kako bi se svi mogli malo nasmijati.

Međutim, primjećuje, prašine koju su podigli predsjednik države i njegovi krugovi te njemu bliska stranka, ali i najvažnija oporbena stranka te svekolika hrvatska medijska scena, ne bi se postidjela ni npr. američka, sovjetska i svjetska javnost prilikom eskalacije tzv. Kubanske raketne krize i zaključuje da su sve maske pale.

Tomislav Stockinger rođen je 2. rujna 1967. godine u Tuebingenu, u Njemačkoj, od oca Nijemca i majke Hrvatice, porijeklom iz stare zagrebačke obitelji, kako sam navodi na stranici lijepanasadomovino.com gdje se otvorenim pismom usprotivio najavama da će ime Avenija Gojka Šuška u Zagrebu biti promijenjeno.

Navodi da ga je odgojila samohrana majka, usadivši mu hrvatsko domoljublje, bez obzira na tadašnji antihrvatski geopolitički jugoslavenski (i još k tome komunistički) državni okvir u kojemu se nalazila zarobljena Hrvatska.

Kaže da je na njegov životni put utjecala ogromna biblioteka koju mu je u naslijeđe ostavio djed, zagrebački gradski činovnik, ponosni pripadnik Hrvatskog domobranstva u II. svjetskom ratu.Učlanio se u HDZ odmah po njegovu osnivanju jer se 'u to vrijeme radilo o općenacionalnom hrvatskom pokretu koji je narod poveo u slobodu'.Sudjeluje u Domovinskom ratu kao pripadnik 100. brigade na Banovinskoj bojišnici, a završio je Pravni fakultet 1995. godine.Stockinger je u potpunosti nepoznat široj javnosti, a javno djelovanje mu je ograničeno na sudjelovanje u raznim krajnje desnim inicijativama.