MOGLI SU ZARADITI 8,6 MILIJARDE KUNA

Totalni raspašoj na lokalnoj razini – ništa ne znaju naplatiti

11.05.2013 u 10:52

Bionic
Reading

Županije, općine i gradovi u lošem su stanju između ostalog i zato što ne znaju naplatiti poreze, boravišne pristojbe i komunalne naknade – procjena je to Državne revizije koja im je poslala čak 2404 preporuke. Samo tri grada i četiri općine redovno su ubrali sve svoje namete

Da svih 576 jedinica lokalne samouprave (županija, općina, gradova) naplati sve ono što po zakonu trebaju naplatiti, bile bi u jednoj godini bogatije za 8,6 milijardi kuna. No stvarnost je takva da lokalne i regionalne samouprave trebaju pomoć od države, pa se iz proračuna za njih godišnje izdvaja do pet milijardi kuna. Da ubiru poreze kako je propisano, nikakva im pomoć ne bi trebala, a državni deficit od 10 milijardi kuna tada bi sigurno bio olakšan.

Lokalne i regionalne samouprave pokazale su se potpuno nesposobne u gotovo svim segmentima koje je Državna revizija istraživala. Nisu u mogućnosti naplatiti poreze, komunalne doprinose, spomeničke rente, boravišne pristojbe, pomorsko dobro, pa čak ni obračunati kamate. Utvrđeno je da čak nisu sposobne voditi potpunu knjigovodstvenu evidenciju, da nemaju imenovane osobe koje prate naplatu prihoda te da nisu usklađene s Poreznom upravom i ne mogu detektirati svoje dužnike.

Najviše preporuka, iliti packi Državne revizije dobila je Osječko-baranjska županija, a najmanje Grad Zagreb. Čini se da županije koje imaju više lokalnih jedinica (općina i gradova) imaju i više problema. Ipak, od 8,6 milijardi nenaplaćenih kuna Grad Zagreb napravio je najveći propust, i to s čak 3,24 neplaćene milijarde kuna. Za usporedbu, prihod glavnog grada na kraju 2012. godine bio je samo duplo veći od iznosa koji su mogli naplatiti - 6,41 milijarde kuna. Jedino su gradovi Bakar, Čakovec i Kutina te općine Blato, Drnje, Đelekovec i Hlebinec učinkovito naplatile svoje prihode. 


Lokalni čelnici tvrde da im je zbog porezne tajne teško pronaći osobe koje duguju županijske, gradske ili općinske poreze te da ih zato nisu naplaćivali, no revizija ih je upozorila da porezna tajna nije povrijeđena ako se tajna odaje zbog naplate poreznog duga. Sličan je problem i s porezima na kuće za odmor – lokalcima je teško utvrditi vlasnike kuća pa im revizija preporučuje ažurnu suradnju s državnim tijelima poput Porezne uprave i sudova kako bi na vrijeme dobili sve informacije da naplate i taj porez, ali i porez na nasljedstva i darove.

Što se tiče nefinancijske imovine, lokalne samouprave često daju poslovne prostore u zakup bez javnog natječaja i po naknadi nižoj od tržišne. Revizija stoga preporučuje da se za najam poslovnih prostora raspisuju natječaji i da cijena bude jednaka tržišnoj.

Što se tiče naknade za deponiranje otpada, problem je, ističu revizori, u tvrtkama koje su u vlasništvu gradova, a s kojima nije zaključen ugovor niti su uređeni međusobni odnosi. Revizijom je utvrđeno da tvrtke nisu uplaćivale taj novac lokalnim jedinicama, pa čak i da lokalne vlasti nemaju pojam o tome koliki bi to bio iznos novca. Inače, od tog prihoda bi gradovi i općine trebali graditi ceste, kanalizacije, vodovode... 

Lokalne vlasti ne obračunavaju ni zatezne kamate stanovništvu koje plati komunalne naknade sa zakašnjenjem, premda zakon tako nalaže. Također, obalna mjesta često ne mogu naplatiti uporabu pomorskog dobra jer ne mogu naći vlasnike brodica i jahti. Lokalne vlasti nisu naplatile prihode od spomeničke rente i boravišne pristojbe od turističkih zajednica.

Kako bi naplata bila uspješnija, Državna revizija preporučila je Vladi dopune nekih zakona, poput Zakona o komunalnom gospodarstvu. Županijama, općinama i gradovima naložila je obavezno vođenje pomoćnih knjiga kao analitičke knjigovodstvene evidencije, zatim bolju organizaciju i kontrolu naplate te redovito informiranje stanovništva o ostvarenim proračunskim prihodima.

Inače, 8,6 milijardi kuna je iznos od kojeg godišnje mogu preživjeti Zagreb, Split, Rijeka i Osijek, ili pak svi hrvatski gradovi bez Zagreba. Iznos od 8,6 milijardi je jedna četvrtina godišnjih mirovina i gotovo trećina godišnjih davanja za plaće u državnom proračunu.