Hrvatska DUGOVI BIVŠE VLASTI, NEMAR...

Tko je kriv što su otoci ostali bez vode u srcu sezone?

Problemi s nedostatkom vode na otocima zadarskog i šibenskog arhipelaga koji su počeli uoči početka turističke sezone nastavljeni su i tijekom srpnja, kad je turista i do pet puta više nego domaćih stanovnika. Do kraja tjedna situacija s nedostatkom vode može i eskalirati. Isporuka vode mogla bi biti obustavljena, jer novca za plaćanje prijevoza vodonoscem više nema, pa komunalna poduzeća najavljuju kako će specijalizirana plovila ostati privezana uz kopno

Kad je početkom lipnja aktualiziran problem nedostatka vode za ljude i stoku na otoku Silbi, a potom i na drugim malim otocima na zadarskom području, te drugdje na Jadranu gdje nema vodoopskrbnog sustava, iz Ministarstva regionalnog razvoja pozvali su na potpis ugovora o prijevozu subvencionirane vode. Na žalost, novac predviđen za trošenje tijekom 2012. godine preusmjeren je za podmirenje prošlogodišnjih dugova.

'Prethodna vlada, odnosno nadležna ministarstva, prebacili su dugovanja iz 2011. u ovu godinu, pa je većina onih koji su potpisali ugovor potrošila novce dobivene za ovu godinu ili su pri kraju. Kako je tko dobio novac, morao je pokrivati dug za prošlu godinu, pa im je ostalo vrlo malo za ovo ljeto', upozorava Denis Barić, predsjednik Otočnog sabora – udruge za razvitak hrvatskih otoka sa sjedištem u Zadru.

Za sve jadranske otoke, odnosno njihove stalne žitelje, osigurano je 13 milijuna kuna za opskrbu vodom. Grad Zadar je, primjerice, dobio 2,2 milijuna kuna, no veći dio novca već je utrošen na podmirenje starog duga. Stoga je Otočni sabor nedavno pisao i predsjedniku Republike, Vladi i nadležnim ministarstvima te klubovima saborskih zastupnika.

'Zadar doista i ima najviše problema, jer ima najviše tih malih otoka. Na njih 10-ak je čak 956 domaćinstava i to nije mala brojka. No problem je i na drugim otocima – od Primorsko-goranske do Splitsko-dalmatinske županije', ukazuje Barić.

I doista, kako zadarski Vodovod, tako i druga komunalna poduzeća u jedinicama lokalne samouprave zadužena za raspisivanje natječaja i davanje koncesija za opskrbu vodom, u strahu su od odredbi Zakona o fiskalnoj odgovornosti po kojima, kako napominje Barić, 'ne smiju svjesno poslovati u minusu i ići u gubitak'.

Tko krši Zakon o otocima?

Čim presahnu sredstva koja je država proslijedila komunalnim poduzećima da plate vlasnicima vodonosaca razliku u cijeni vode na kopnu i one cijene čiji se iznos dobije dostavom na otoke, tamošnje domicilno stanovništvo naći će se doista u problemu. Kubik vode neće plaćati 14,56 kuna, nego 80-ak kuna više.

'Preporučili smo otočanima neka uzmu i vodu i račune, pa ćemo tužiti kršitelja Zakona o otocima. Ljudi po Zakonu imaju pravo na subvencioniranu vodu. Tko krši zakon, neka i odgovara, a ljudima vrati sredstva koja su dali za prijevoz vode', poručuje Denis Barić iz Otočnog sabora.

'Do kraja tjedna ćemo isporučivati vodu, no nakon toga voda će ići dalje tek kad Ministarstvo osigura sredstva za prijevoz. Jednostavno ne možemo plaćati prijevoz', odgovorio je RTL-u Tomislav Matek, direktor zadarskog Vodovoda.

Kad je cijena vode u pitanju, ona za otočna kućanstva iznosi 14,56 kuna po kubiku, no svi oni koji tamo nemaju prebivalište ili se bave nekom granom gospodarstva ili poduzetništva plaćaju punu cijenu tzv. nesubvencionirane vode koja iznosi i po 100-ak kuna za kubik.

'Čak se počelo pričati kako bi prosječna cijena nesubvencionirane vode trebala biti 175 kuna, što znači da bi 'vagon' vode, a na otocima se kupuje toliko, iznosio 1.750 kuna. Možete samo zamisliti kolike su mirovine tih ljudi koji su nekad bili ribari ili poljoprivrednici, pa bi sad morali cijelu mirovinu dati za vodu', ogorčen je Denis Barić.

Upravo na visoke cijene kubika vode, ali i problem onih koji su prijavljeni na otocima kako bi ostvarili određene privilegije, ukazuje i ministar regionalnog razvoja Branko Grčić. Po njemu, dobru priliku za zaradu vidjeli su vlasnici vodonosaca i komunalna poduzeća. Stoga najavljuju i provjeru podataka o onima koji imaju pravo na subvencioniranu vodu, ali i kontrolu cijene vode.

'Vrlo ćemo striktno i precizno preispitati i taj segment. Komunalna poduzeća, koja su dio toga posla, morat će jako voditi računa da cijene koje i država mora subvencionirati budu apsolutno realne. Država nije krava muzara', poručio je na HTV-u ministar Grčić. Dodatni je problem, po njemu, porast broja domicilnih kućanstava koja koriste povlastice za kupnju vode, iako popis stanovništva pokazuje da se broj žitelja otoka smanjuje.

I Otočni sabor zalaže se za nešto slično, zahtijevajući čak reviziju Zakona o otocima. 'Ne može netko tko živi u SAD-u ili Australiji, pa dođe ovdje na godišnji odmor imati sva prava kao i onaj tko živi 12 mjeseci na otoku. Zašto bi taj koji dođe na mjesec dana plaćao kubik vode 14 kuna, a onaj tko živi u Hrvatskoj, pa ide vikendom i održava djedovinu, nema nikakva prava', kaže Denis Barić.

Još je veći problem, nastavlja, naplata vode za gospodarstvenike, odnosno poduzetnike, pa svatko onaj tko ima bilo kakav smještaj, pa i hotel, marinu ili najmanju trgovinu, nema subvencioniranu vodu. 'Ne plaćaju onu cijenu vode kao što je to voda za gospodarstvo na kopnu, nego plaća punu cijenu s prijevozom, dakle 90-100 kuna. Tu nema nikakve logike ako želimo održati gospodarstvo, razvijati turizam i zadržati ljude na otocima', napominje Barić.

'Gustirne' nitko ne želi održavati

Loša hidrološka godina, a ozbiljnih padalina na jadranskim otocima nije bilo od prošle godine, aktualizirala je ne samo problem dostave vode, nego i njezinog spremanja. Na otocima postoje cisterne, odnosno vodospreme koje nisu u funkciji.

'Primjer mogu biti Mali i Veliki Drvenik koji imaju nove vodospreme, očišćene i spremne, no sporno je tko će ih preuzeti i snositi troškove održavanja. I da imaju vodu, ljudi je nemaju gdje akumulirati', upozoravaju u Otočnom saboru, navodeći kako za saniranje i renoviranje 'gustirni' jednostavno – nema volje. Kao trajno rješenje predlažu izgradnju vodoopskrbnih sustava i na malim otocima.

Iz Otočnog sabora predlažu državi da na sebe preuzme raspisivanje natječaja i dodjelu koncesija za opskrbu otoka vodom kako bi skratili put novca. Tada iz državne blagajne novac ne bi išao komunalnim poduzećima, a od njih vodonoscima, nego mnogo kraće i brže. Tad bi, smatraju, i svi problemi lakše bili riješeni.

Prevelike nade ne polažu ni u rebalans proračuna, jer im je čak i to obećano, te podsjećaju da Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU ima mogućnost do pet posto sredstava koja mu pripadaju preusmjeriti tamo gdje su potrebna. Upravo u tome i vide nadu za otočane.

Na žalost, sve dok se to ne realizira, a brojni nedostaci ne isprave, odnosno dok se ne utvrdi realna cijena vode i tko ima pravo na subvencionirane zalihe, još će puno sušnih dana proći. Žiteljima jadranskih otoka rješenje treba već ovaj ili idući tjedan, a ne do kraja ove ili iduće godine.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još