Hrvatska JIMOH AJIBOLA AKINYEMI

'Najžalosnije je kad mi dobacuju misleći da ih ne razumijem'

Kad je prije tri godine išao u izbornu utrku za donačelnika slavonske općine Ivankovo, predsjednik tamošnjeg SDP-a Jimoh Ajibola Akinyemi poslužio se sloganom prvog tamnoputog američkog predsjednika 'Promjena kojoj možemo vjerovati'. Barack Obama ušao je u svoju četvrtu godinu mandata, Akinyemi nije uspio, ali nije odustao od politike. Nedavno je, nakon 13 godina u stranci, postao član Glavnog odbora SDP-a i na izbornoj konvenciji – pobrao veliki i snažan pljesak

Jimoh Ajibola Akinyemi još je '80-ih u roku završio Poljoprivredni fakultet u Vinkovcima te stekao zvanje diplomiranog inženjera poljoprivredne mehanizacije, a onda i sreo buduću suprugu, Ružu Oršolić iz bosanske Posavine. Rođeni Nigerijac zaljubio se u Ružu i Bosut, te ostao u slavonskoj ravnici. Ruža i Jimoh imaju dvije kćeri, a od prije 15 godina žive u Ivankovu.

Jimoh za sebe zna reći da u njemu 'kuca slavonsko srce, no ne zaboravlja ni svoju Nigeriju'. Slavonsko srce posebno zaigra kad čuje tamburicu, susjedima pomaže u tradicionalnim svinjokoljama, a uživa i u 'ukoso narezanim' slavonskim delicijama.

I životna filozofija mu je tipično slavonska kad kaže da 'bez susjeda i pajdaša ne bi mogao', ali i da se mora 'i raditi, ali i odmarati i uživati'.

Uvijek dobro raspoloženi 'nigerijski Šokac', koji je prije 30 godina došao u Slavoniju, bez oklijevanja je odlučio podijeliti svoja razmišljanja o aktualnom političkom trenutku u Hrvatskoj.

Zašto ste odlučili ući u politiku?

Uvijek me zanimalo što se događa oko mene. Budući da se politika bavi sa svima nama i da u politici možeš puno toga doznati, toliko i možeš dati doprinos u razvoju okruženja.

Kako je odluka pala na SDP?

U SDP sam se učlanio 1999. godine zbog toga što su se načela djelovanja SDP-a poklapala s mojim razmišljanjima o životu, a to su: poštenje, jednakopravnost, iste šanse za sve. U to vrijeme SDP je bila jedina stranka bez nacionalnih i rasnih predrasuda.

Postali ste nedavno član glavnog odbora stranke. Što mislite da je prioritet ove vlade i kako ocjenjujete njezin dosadašnji rad?

Vlada je dobro krenula. Na početku su sačuvali kreditni rejting Hrvatske, što je preduvjet za strane ulagače. Nelikvidnost je rak za već ranjeno gospodarstvo i mislim da smo na dobrom putu da se stane na kraj tome. Svi znamo kakvu je pustoš ostavila bivša vlast. To je bilo stanje spaljene zemlje. Zato svi moramo odati priznanje Vladi za dosadašnji rad.

Koju biste ocjenu dali Vladi za prvih šest mjeseci?

S obzirom na zatečeno stanje, dajem joj ocjenu – četiri.

Mislite li da ova vlada može računati na dva mandata, jer znamo kako se suočavaju s velikim problemima, od nezaposlenosti do nedostatka investicija, a strpljenja je sve manje?

Građani moraju znati da nema brzog rješenja gorućih problema Hrvatske. Ova vlada ide u pravom smjeru i vjerujem da će građani polako početi osjećati rezultate njezina rada, tako da će joj za 3,5 godine ponovno dati povjerenje.

Drugo, HDZ je vladao ovom zemljom 17 od ukupne 21 godine samostalnosti Hrvatske i mislim da su pokazali sve što znaju. Oni su napravili isti recept sada i kada su vladali od 1990. do 1999. godine kad su napravili veliku štetu u gospodarstvu i u privatizaciji tih 90-ih godina. Nakon toga su izgubili izbore, pa su na čelo stranke doveli novoga predsjednika kojem su građani vjerovali i koji je obećao da sličnih nedjela više neće biti.

Koalicijska vlast u razdoblju je od 2000. do 2003. napravila red u gospodarstvu i pravna država je počela funkcionirati. Međutim, građani su bili nestrpljivi jer su smatrali da je promjena bila spora te je tako HDZ dobio izbore 2003. godine. Ponovo su 'dokusurili' sve što nisu stigli u privatizaciji do 1999. Pojavili su se korupcija i organizirani kriminal, izmislili su 'torbarenje' i slično. Tako su se počeli vući po sudovima i normalno da su opet izgubili izbore 2011. godine. Posve je jasno da građani znaju za poslovicu 'vuk dlaku mijenja, ali ćud nikako'.

U tom kontekstu vjerujem da su građani siti njihova domoljublja, pa sada više neće ponovo nasjedati na njihovu retoriku.

'Nisu HDZ i HDSSB jači od SDP-a'

HDZ i HDSSB i dalje su jači u Slavoniji od SDP-a. Zašto je to tako? Što SDP ne radi dobro? Jesu li u pitanju ljudi, odnosno kadar kojim raspolažete?

Ne bih se složio da su HDZ i HDSSB jači od SDP-a. Rat i struktura stanovnika razlog je što je HDZ većinom jači u ruralnim sredinama, kao i njihovi načini vladavine u tim sredinama. U Vukovarsko-srijemskoj županiji su na vlasti u Vinkovcima, dok u Vukovaru već nije tako. Također pogledajte općinu Babina Greda, odnosno strukturu stanovnika tih sredina i vidjet ćete. I nesređeni popis birača ide na ruku HDZ-u jer još puno ljudi živi prijavljeno fiktivno na jednoj adresi, pa se koriste samo kao glasačka mašinerija.

HDSSB nigdje nije jači od SDP-a, osim u Osijeku. U našoj županiji su dosta slabiji od SDP-a. Na kraju, to su dvije stranke sličnih svjetonazora.

SDP ima jake pojedince u Slavoniji. Možete usporediti strukturu obrazovanja članova SDP-a u Slavoniji sa strukturom članova HDZ-a.

Uvjeren sam da će na sljedećim lokalnim izborima SDP pokazati svoju snagu, pogotovo zato što građani sada znaju da u svim sredinama gdje je HDZ na vlasti nema razvoja ni prosperiteta. Posebno mislim na Liku i Slavoniju.

Slavonija je bogata resursima kao što su šume, plodna ravnica, nafta ili rijeke, ali ni sve to nije dovoljno jer oni ne znaju upravljati tim resursima kao što nisu znali upravljati ni državom u cjelini dok su bili na vlasti. Usporedite BDP u Hrvatskoj, pa ćete vidjeti kakvi su podaci.

Uzor vam je, objasnili ste još 2009. godine, američki predsjednik Obama. Što sada mislite o njegovu mandatu? Mislite da će uspjeti izboriti drugi mandat?

Ako je riječ o političaru izvan Hrvatske, istina je da je moj politički uzor američki predsjednik Barack Obama. On je primjer demokracije i treba biti uzor mnogima. Uvjeren sam da će dobiti drugi mandat, iako će to biti malo teže nego prije četiri godine.

Je li teško biti tamnoputi političar u Hrvatskoj?

Mogu samo reći da nije lako biti tamnoputi političar u Hrvatskoj, jer ima mnogo neupućenih koji misle da u politici ima puno novca i puno nerada.

Za sebe kažete kako ste Slavonac, što Vas fascinira u Slavoniji? Jesu li to i kulen, i tamburice, i lijepe snaše, a zbog jedne ste prije 30-ak godina i ostali u Hrvatskoj?

Slavonski običaji i razne kulturne baštine su mi na srcu. Volim pjesme, tamburice kao i kulturne događaje. Moj ostanak u Hrvatskoj mogu objasniti ovim izrekom 'Čovjek snuje, a Bog određuje'.

Što kažete na igru hrvatske reprezentacije na EURO 2012 u Poljskoj? Jeste li pratili utakmice?

Čestitam igračima i stručnom stožeru vatrenih. Hrvatska je odlično igrala na Europskom prvenstvu, ali se vidi da nije dovoljno znati igrati, jer sam stekao dojam da o pobjedniku drugi odlučuju. Pitam UEFA-u što je Hrvatska dobila time što su poslali onog suca kući nakon što je loše odradio posao na utakmici Hrvatska-Španjolska. Šteta je već napravljena. Njegovim suđenjem omogućio se prolaz Španjolskoj, a Hrvatskoj odlazak kući. To je velika nepravda.

I ovoga puta morali smo se 'crveniti' zbog pojedinih navijača. Kako to komentirate?

Mislim da je manjak kućnog odgoja razlog što se mi stalno sramotimo na takvim i sličnim događajima. Vlada mora strože sankcionirati sve takve pojave u društvu. Ne smijemo to prihvatiti kao da su to samo pojedinci. Moramo iskorijeniti divljanje navijača na stadionima i oko njega. Nužna je nulta stopa tolerancije prema huliganima.

To nisu navijači, niti su domoljubi. Oni su jednostavno huligani i moramo takve ljude udaljiti sa sportskih terena i minimalizirati njihov utjecaj u društvu. Najgore je što uništavaju imovinu i dobra, što nerijetko odnosi i ljudske živote. To je strašno. Trebamo uskladiti zakon o sportu ili o navijačima u nastalim situacijama.

Pitam se imaju li klubovi podatke o svojim navijačima. Kad bi neki takav huligan završio u zatvoru na pet godina, brzo bi došao sebi i bila bi to opomena za slične huligane. Dakle, stroga kazna je nužna.

Pod istragom smo i zbog rasističkog ispada na utakmici s Italijom. Je li po vama Hrvatska država s nedovoljno tolerancije prema različitostima?

Moram biti iskren u svemu, pa ću tako i ovoga puta. Nažalost, spomenuta konstatacija je točna. Živim u Hrvatskoj skoro 30 godina i mogu reći da sam se doista integrirao u društvo. U Hrvatskoj ima ljudi kojima boja, vjera, svjetonazor i spolna orijentacija nisu bitni, već je bitno kakav si čovjek. Ali, nažalost, još ima dosta ljudi koji ne vide dalje od svog nosa.

Gledao sam sve te utakmice i bilo me stid jer me podsjeća na neka moja iskustva.

Razlog je to što Hrvatska nije još dovoljno otvorena prema svijetu, a dosta ljudi još nema osobni kontakt s ljudima koji su različiti od njih, posebice ljudi iz ruralnih mjesta.

Samo pogledajte splitski Gay Pride prošle godine. Pogledajte razna nasilja među mladima ili kako se ljudi se ponašaju kad im u susret ide neka tamnoputa osoba bilo gdje u Hrvatskoj. Najžalosnije je kad meni, koji sam tu skoro 30 godina, dobacuju neumjesne i pogrdne komentare misleći da ih ne razumijem. Tužno je i da to, danas u 21. stoljeću, najčešće čine neki srednjoškolci.

14600,197587,92948,199743Postoji li način kako riješiti taj problem?


Država mora imati nultu toleranciju prema bilo kojim obliku diskriminacije. Pogledajte kad igraju Hajduk i Dinamo i sve će vam biti jasno.

Živim za taj dan da, kad uđem u neku državnu instituciju, vidim sliku u kojoj na radnom mjestu ima ljudi raznih boja kože - ljudi bijele boje kože, tamnoputih, Roma... Tada više nitko neće okrenuti glavu kad vidi tamnoputog čovjeka jer će to tada biti normalna stvar.

Mislim da je u svemu zatajio kućni odgoj. Svaki roditelj mora učiti svoje dijete da nisu svi bijele boje, da nisu svi ljudi katolici, da ima i homoseksualaca itd. te svojim ponašanjem pokazivati to djetetu.

Nije dobro kad nas svijet optužuje za nedovoljno tolerancije prema različitostima i zato bih volio sudjelovati u bilo kojoj akciji za unapređenje tolerancije prema različitostima. Moje je bavljenje politikom usmjereno i u tom pravcu. Bila bi mi čast da mi se povjeri bilo koji zadatak za unapređenje tolerancije prema različitostima. Uvjeren sam da bih to odradio na zadovoljstvo svih.

Možete li usporediti život u Nigeriji i Hrvatskoj?

Život u Nigeriji je jako ubrzan. Ono što znam je da nema nikakvog oblika diskriminacije i svi rade svoj posao. Standard je malo niži, s obzirom na to da je to država od 148 milijuna stanovnika. Javljaju se različiti ekscesi, ali država se bori protiv raznih kriminala.

Još jednom da se, na kraju, vratimo na nogomet. Na koju bi stranu prevagnuli vaši osjećaji kad bi se na idućem nogometnom svjetskom prvenstvu susreli Nigerija i Hrvatska?

I tad bih navijao za nogomet, pod uvjetom da ne sudi ovaj sudac koji je sudio na utakmici Hrvatska–Španjolska.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još