Šljivančaninu mogu suditi u Hrvatskoj, ali za druge zločine

Udruge obitelji žrtava rata neće odustati u traganju za pravdom i izvođenjem pred sud svih odgovornih za ratne zločine počinjene u Domovinskom ratu, a u svojoj borbi traže potporu hrvatske države

Bez obzira na haške presude i prijevremeni izlazak na slobodu Veselina Šljivančanina, ni on ni ostali pripadnici bivšeg vrha JNA nisu izuzeti od odgovornosti za agresiju na Vukovar, istočnu Slavoniju i Hrvatsku.

Vezane vijesti

Pravni stručnjaci podsjećaju na to da se Šljivančaninu ne može suditi za zločine na koje je već osuđen u Haagu, no moguće je njegovo izvođenje na sud zbog drugih ratnih zločina za koje je protiv njega podignuta optužnica u Hrvatskoj. Upravo će na tome, nezadovoljni Šljivančaninovim izlaskom na slobodu, ali i haškom presudom protiv njega, obitelji žrtava i inzistirati, ponavljajući da od pravde ne odustaju

'Zahtijevamo od hrvatske države i pravosuđa da stane iza naših zahtjeva i procesuira vrh JNA koji je sudjelovao u agresiji na Hrvatsku. Suđenje i adekvatne kazne, odnosno istjerivanje stvari na čistac, jedini su preduvjet da se sutra živi u normalnim odnosima', poručila je Ljiljana Alvir, predsjednica Saveza udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja.

Obitelji žrtava, logoraši i branitelji, zapravo svi vjeruju u mogućnost suđenja oficirima JNA za zločine u Vukovaru, ali i cijeloj Hrvatskoj pred hrvatskim sudovima. Doduše, protiv vrha bivše JNA i postoji optužnica, prije četiri godina objedinjena u Osijeku. Županijski sud u tom gradu odlučio je, naime, spojiti kaznene postupke protiv bivših visokih časnika JNA jer su se njihova imena našla na optužnicama za ratne zločine podignutima na više strana.

Svjetska politika abolirala JNA

Ogorčene presudom, žrtve agresije na Vukovar danima su ponavljale da je presuda Šljivančaninu i sve njezine preinake, a potom i puštanje na slobodu nakon odslužene dvije trećine kazne, 'rezultat djelovanja svjetske politike koja je abolirala JNA'. 'Sve je to visoka politika koju ne razumijemo, a da je Europa htjela, mogla je spriječiti agresiju na Hrvatsku. Konkretno, Šljivančanin je odgovoran za 5.000 ubijenih ljudi u Vukovaru – ne stabala, nego ljudi koji su branili svoj grad i domovinu', rezigniran je Danijel Rehak, predsjednik Hrvatskog društva logoraša.

Objedinjeni su tako postupci protiv Kadijevića i ostalih, a među njima je i Šljivančanin, za koje su postojale optužnice u Osijeku, Bjelovaru i Vukovaru. Postupak treba biti vođen pred osječkim Županijskim sudom, no njegov početak je još uvijek upitan. Protiv svih optuženih je raspisana tjeralica jer su nedostupni hrvatskom pravosuđu i policiji te je zatraženo i određivanje pritvora.

'U preporukama međunarodne zajednice stoji da nema suđenja u odsutnosti, pa mislim da bi logičnije rješenje bilo da postupke preuzme, uvjetno rečeno, druga strana, odnosno Srbija i da im ona sudi. Stvar je, očito, u odnosima DORH-a i srbijanskog tužiteljstva oko prosljeđivanja i prihvaćanja tih suđenja', pojašnjava Miroslav Rožac, glasnogovornik Županijskog suda u Osijeku, koji je i sam vodio istrage zločina počinjenih 1991.

Sudac Rožac ukazuje na još jednu dimenziju cijelog problema, navodeći da se u Beogradu moglo suditi za ratne zločine onima koji su 'prebjegli s područja Hrvatske u Srbiju', kao što su slučajevi Ovčara ili Lovas, no ne i protiv vrha JNA.

'Ako bi bila podignuta i nova optužnica protiv Šljivančanina, to ne bi bilo moguće za ono za što je već osuđen. Konkretno se radi o zločinu na Ovčari, jer je bio predmet suda u Haagu. Definitivno, Šljivančanin i ekipa nisu ekskulpirani za Vukovar i istočnu Slavoniju. Nisu odgovarali za te napade, ubojstva civila, uništavanje cijelog jednoga grada i tu je Haag napravio propust. Haag jednostavno nije tražio odgovornost vrha JNA za oružanu agresiju', upozorava sudac Rožac. Navodi i kako se očito 'zaboravlja da pobunjenici nisu imali tenkove, topove, avione ili brodove, no jesu imali pješačko oružje koje im je upravo dala JNA'.

Stradalničke i braniteljske udruge jednostavno ne žele odustati od utvrđivanja odgovornosti vrha JNA, ali i srpske politike s početka 90-ih jer ne mogu dozvoliti da sve to 'promakne pravdi'. 'Haag nije sudio velikosrpskoj politici ni vojnom vrhom, a oni su apsolutni krivci jer su omogućili počinjenje zločina. Ne možemo ulaziti u razloge zašto je to tako, ali mislim da svjetska politika ima neke ustupke i kompromise prema određenim osobama te da ih na neki način abolira. Mislim pritom na Veljka Kadijevića', upozorava Ljiljana Alvir.

Vukovarska optužnica

Optužnicom Županijskog državnog odvjetništva u Vukovaru iz prosinca 2002. terete se Kadijević, Adžić, Jurjević, Mrkšić, Panić, Šljivančanin, Šešelj, Stevanović, Radić i Hadžić za ratni zločin protiv civilnog stanovništva, ranjenika i bolesnika. Optuženi su i za uništavanje kulturnih i povijesnih spomenika. Tijekom istrage ispitano je više od 200 svjedoka, napisano više od 2.500 strana dokaznog materijala, dok sama optužnica sadrži 80-ak stranica i u njoj je pobrojan najveći dio vukovarskih žrtava.

Za nekadašnjeg prvog čovjeka JNA Alvir kazuje da 'postoje dokazi o Kadijevićevoj ulozi u cijeloj priči i događanjima u Vukovaru' te podsjeća da je 'nakon svega Kadijević savjetnik u svjetskoj politici ratovanja'. 'To su kompromisi koje ne razumijemo. Jednostavno su ga abolirali. Ako aboliraju njega, moraju abolirati i ostale. Nisu mogli izbjeći da Šljivančanin dođe u Haag jer postoje snimke, ali je dobio malu kaznu. Svima ostalima je poručeno da je uzaludno tražiti odgovornost JNA', zaključuje Ljiljana Alvir.

Zbog svega, udruge su uputile još jedan apel hrvatskoj državi da 'stane iza njih i kad-tad privede pravdi sve odgovorne, jer sa žrtvama nema političke trgovine'. 'Nije dovoljno samo reći da je na Hrvatsku izvršena agresija. Agresor se mora imenovati i kazniti', poručuju obitelji žrtava. Svoje zahtjeve smatraju opravdanim, a njihovo ispunjenje smatraju potpunim zadovoljenjem pravde.