Najveći problem s metaverzumom je to da, koliko god se trudili, do danas ne znamo što on zapravo jest. Nastao u eri uspona kripto groznice i s blagoslovom čovjeka koji je bio toliko siguran u svoj viziju da je cijelu firmu preimenovao u Meta, ovaj virtualni koncept do danas je ostao upravo to - koncept. Kao i kod svih trendova u rastućoj tehno industriji, metaverzum je uspio postići jednu stvar, a to je biti dovoljno glasan da za njega čuju i oni koji ga nikad ne bi koristili, ali bi na njemu htjeli zaraditi.

Ovo je bila svojevrsna prekretnica za Facebookova direktora Marka Zuckerberga, stoga je u vrtlogu pandemije, transformacije koncepta radnog mjesta i umjetne inflacije digitalne sfere odlučio napraviti rizičan potez te reformirati poslovanje kompanije koja je u to vrijeme bilježila sve veće probleme s TikTokom, društvenom mrežom iz Kine koja joj je iz dana u dan uzimala sve veći korisnički danak.

Što ćemo s kacigama?

Kompanija je i zbog preuzimanja proizvođača kaciga za virtualnu stvarnost Oculus imala razlog za dublji ulazak u sferu virtualnog. Sve što im je trebalo bio je koncept interneta u kojem Facebook ponovno zauzima središte pozornice.

Rezultat je bio metaverzum, eteričan koncept futurističkog interneta fokusiranog na blockchain, okićenog NFT-ovima i drugom virtualnom imovinom te nastanjenog svima. Problem je, doduše, bio u tome što metaverzum kao usluga nikome zapravo nije trebao. Ono što je bilo bitno to je da su u tu priču ubrzo uletjeli drugi veliki igrači jer su u Zuckerbergovoj viziji osjetili miris zarade.

Nakon fijaska s NFT-ovima, propasti nekoliko velikih kriptoburzi i, na koncu, završetka pandemije, horizont metaverzuma čini se opustošen.

Hype mašinerija uzima danak

Naime sve donedavno slušali smo da svi poznatiji arhitekti, poput Zahe Hadid i Grimshawa, planiraju graditi projekte u metaverzumu te stvarati virtualne gradove i urede koji bi bili podržani kriptovalutama i NFT-ovima. Iza svega se, kao što smo već spomenuli, skriva potreba za hvatanjem za bilo koji novi trend u sve očajnijoj i neuspjesima sklonijoj tehnološkoj industriji, što je rezultiralo investicijama koje bi malo tko mogao zamisliti - uključujući onu lanaca hotela CitizenM i brendova poput Jose Cuervoa.

Ideja kontrole virtualnih nekretnina bila je u punom jeku, a novi investitori nisu prestali dolaziti. Tim rečeno, ne postoji razlog zbog kojeg treba kriviti kompanije za njihov interes za 'nasljednika mobilnog interneta'. Konzultanti iz McKinseyja tvrdili su da će metaverzum donijeti kompanijama pet tisuća milijardi (trilijun) dolara zarade, a Citi je taj Zuckerbergov pothvat procijenio na 13 tisuća milijardi dolara.

Problem je, doduše, u tome što je cijela ta stvar nije uspjela prosperirati zato što interes za nju nije pokazao nitko osim bogataša, velikih kompanija i nabrijanih investitora. I ne, problem nije bio u sporijem rastu od očekivanog - u metaverzumu nema nikog.

Nezapamćen neinteres

Konteksta radi, Insider je u članku objavljenom ovog svibnja otkrio da Decentraland, najveća platforma u cijelom metaverzumu, dnevno ima 38 aktivnih korisnika.

Guardian je izvijestio da je jedna od značajki dizajniranih da nagrade korisnike u Metinom premijskom proizvodu Horizon Worlds uspjela proizvesti sveukupno 470 dolara zarade u cijelom svijetu. Ove brojke ne dokazuju da je metaverzum mrtav, već da nikad nije ni bio živ.

Takvo što ne bi trebalo iznenaditi nikoga. Na koncu, ako se pitate koja je poanta metaverzuma - jesu li to poslovni sastanci, partyji ili proživljavanje fantazija iz Second Lifea, samo bez nogu, niste jedini. Štoviše, odgovor na ovo pitanje nema ni sam Zuckerberg. Sve što će vam reći je da je upravo ovo budućnost interneta i da ćemo se u njoj svi družiti.

Ogromna Metina investicija kraju je privedena ovog svibnja, kad je Zuckerberg velikom broju zaposlenika Mete podijelio otkaze, a sve bilo popraćeno gubitkom prestiža kompanije koja je obećavala trilijunsku zaradu svakome tko joj je bio spreman povjerovati svojim novcem. Kao što smo već vidjeli u slučaju NFT-a i kriptovaluta, potom metaverzuma i, u posljednje vrijeme, umjetne inteligencije, ovo su alarmantni uzorci ponašanja koji se već godinama ne mijenjaju.

Razlozi pada

Umjetna inteligencija je jedan od glavnih razloga zbog kojih metaverzum više ne privlači pažnju investitora i medija. Na koncu, Microsoft je, nakon što je prvotno uložio ogromnu količinu novca i vremena, napravio zaokret, podijelio 10.000 otkaza te investirao milijarde dolara u OpenAI.

Disney je također od kompanije koju je Meta spominjala kao najveći oslonac u metaverzumu postao samo još jedna fusnota u povijesti otkazanih suradnji, ostavivši Zuckerberga s hrpom neprodanih kaciga za virtualnu stvarnost i virtualnom arenom u kojoj nitko, sve donedavno, nije imao noge.

Unatoč turbulentnom i nemilosrdnom svijetu korporativnih špekulacija, virtualni prostori kao takvi nisu stran ni odbojan koncept. Na koncu, muzeji diljem svijeta dodaju elemente virtualne stvarnosti kao dio educiranja - otkad je ta tehnologija postala dostupnom.

Virtualni prostor nije nova ideja - posuđen je od znanstvene fantastike, pa i iz utopijske ere interneta, kad su ga svi zamišljali kao egalitarnu i bezgraničnu domenu znanja i informacija. Zuckerberg u biti ima pravo. Ljudi zbilja žele provoditi vrijeme u virtualnim prostorima i ti prostori su zbilja bitni za digitalno druženje. Problem je samo što nitko to ne želi raditi u njegovim virtualnim prostorima.

Na djeci svijet ostaje

Ako tražite argument za ovu tvrdnju, samo pitajte djecu u kakvim prostorima oni vole provoditi vrijeme. Damo se kladiti da vam nitko neće reći da je to Horizon Worlds. Odgovori će biti Fortnite, Minecraft i na koncu - Roblox. Brendovima je ovo vrlo jasno - Gucci i Nike već su počeli organizirati događaje i lansirati proizvode u tim virtualnim domenama, pokušavajući zaraditi na sve mlađoj i mlađoj publici. No pored tipičnog komentara starijih da bi Minecraft trebao biti u virtualnoj stvarnosti, mladi se s time ne slažu.

Štoviše, još je jasnije to da kompanija poput Mete nikad neće shvatiti što se događa ispod površine svih kulturnih valova, radilo se o igrama, glazbi ili modi. Sve što vide su objave za medije koje pišu njihovi kolege u sferama McKinseyja i sveprisutnog hype PR-a.

Na koncu, ovaj nevjerojatan pad metaverzuma, nezamisliv jaz između onog što nam govore i onog što zapravo jest, možda bi u retrospektivi nekome mogao poslužiti kao lekcija o skromnosti.