Za Mikicu Lučić šira je javnost saznala kada je sa 14 godina povezala dva juniorska Grand slama. Bilo je jasno, zvijezda je rođena... Tako se, zapravo, tada neupitno činilo. Osvojila je u iduće dvije i pol godine dva WTA turnira u Bolu na Braču, te igrala dva, ostat će mitska, dvoboja sa Steffi Graf. Izgubila je oba, u finalu Strasbourga i polufinalu Wimbledona, te zastala.

Neukrotiva udaračica na terenu, otkrila je tada, imala je tešku obiteljsku situaciju i očeve 'metode' treninga više nije mogla niti željela trpjeti. Uslijedio je filmski odlazak u Ameriku i karijera je došla u fazu stagnacije. Prestala je biti redovna sudionica turnira, ali tenis ju je cijelo vrijeme ostao' svrbjeti' i privlačiti ju nazad na terene.

Kroz to dugo desetljeće na Mirjanu tenisačicu ostala je uglavnom samo uspomena. Prva hrvatska sportska zvijezda godišta 1982. (Janica 'se otkrila' nešto kasnije i poharala skijaški svijet) polako je tonula u zaborav. No, prije sedam godina upoznala je trenutnog supruga Daniela Baronija i čini se, pronašla svoj taman. Odabranik joj je dovoljno imućan da je Mikica mogla 'podići sve četiri' i uživati u budućnosti. No, tenis je i dalje 'svrbio'.

Vratila se, da bi prije četiri godine ušla u puni teniski profesionalni ritam. Počele su dolaziti titule na nižoj razini i redovni nastupi na Grand slamovima ali nikako nije uspijevala probiti barijeru kluba TOP 100. Ušla bi, ali i brzo ispala. Nemilo je udarala lopticu i na terenu živjela i umirala od udaraca na gornjoj granici rizika. I danas je klasična udaračica, ali mukotrpan rad došao je na naplatu i stvari su sjele na svoje mjesto. Protivnice padaju redom, na zadnja dva turnira ostvarila je 11 pobjeda! Serija je trenutno stala na Venus Williams, ali priča je možda tek počela.

Mikica će u ožujku napuniti 33. godine i daleko je nadmašila prosječnu dob današnjih vrhunskih tenisačica. Ali zrelost je stjecala na težak i mukotrpan način, a takva je zrelost najvrjednija. S dva rezultata iz snova lansirala se među najbolje i danas je u situaciji da će na većinu manjih WTA turnira dolaziti u statusu nositeljice i cure pred kojom većini klecaju koljena.

Znali su za čudo od djeteta krajem devedesetih, a sada se moraju pripremiti za zrelu gospođu Baroni koja udara kao da ne postoji sutra. Hrvatska barunica koja je sreću pronašla u SAD-u (i koja će očito zauvijek nastupati pod hrvatskom zastavom) ponovno je namjestila nišanske sprave i ako ostane u sličnom ritmu može nizati uspjehe daleko nakon što su je gotovo svi otpisali.

S druge strane, i da više nikada ne pobijedi na teniskom terenu ona je sebi i svijetu dokazala koliko je čvrsta, neslomljiva. Ali, pobjeda će još biti jer ona to zna i sama i zato najavljuje: 'Kakva mirovina, pa sada igram najbolji tenis. Sad je vrijeme da uživam...' I svi mi kojima je jedan od nezaboravnih sportskih junaka iz djetinjstva.