Kada smo na našem portalu Tribina.hr pitali je li Igor Tudor idealno dugoročno rješenje za Hajduk, odgovor je kroz svoju analizu, uz čestitku rođendana, dao Dimika:

Igor Tudor danas slavi 36 rođendan! Rođendansku proslavu upotpunit će mu utakmica protiv Dragovoljca, čiji susret u 10. mjesecu prošle godine teško da će zaboraviti, kada mu je Bencun preokrenuo rezultat u samom finišu utakmice. Taj rezultat i kasnije slavlje s navijačima ostat će duboko urezani u njegovo sjećanje, kao i onaj trenutak nakon utakmice protiv Zadra kad je stavio potpis na novi ugovor, odnosno produženje već potpisanog prošle godine.

Iako pratim našu ligu dosta dugo, nisam primijetio ni kod jednog trenera kod nas da ide proučavati kako to rade drugi. Tako je Tudor bio kod Contea, tako je Tudor bio i kod Ancellotija i gledao kako to rade iskusni treneri, odnosno oni sa malo manje iskustva u odnosu na Carla, kao Conte. Kad na to sve dodamo da su ga kao igrača trenirale trenerske veličine kao Ancelloti i Lippi, možemo reći da Tudor ipak ima kakvu-takvu podlogu za rad, naspram onih koji su prije njega sjedili na klupi Hajduka.

Zašto je Igor bitan Hajduku? Iz više razloga, nije za ludu ona 'uno di noi' jer Tudor to je - jedan od nas, jedan od nas navijača koji činimo ovaj klub. Dišpetozan, karizmatičan, autoritativan i u dovoljnoj mjeri bahat prema ostalima. To je ono što ga razlikuje od ostalih koji su sjedili na klupi Hajduka, jer ne stavlja svoje interese prije interesa kluba.

Veseli me njegov rad sa mladim igračima. Rad u smislu da dosta može pomoći na psihološkom planu kad je riječ o mladićima i njihovoj tranziciji u prvu momčad, s obzirom da je vizija kluba, kako često napominju, guranje mladih igrača u prvi plan.

Vrijedni spomena u radu Igora Tudor, od mladih su igrača svakako Pašalić, Bradarić, Bencun te priključivanje Balića, Bashe, Vlašića prvoj ekipi, kada je riječ o prijateljskim susretima. Iako je Bradarić pozvan od strane Harija Vukasa koji ga je trenirao u Primorcu, ipak je Tudor taj koji ga je stavio u prvih 11. Pokazao je Igor da je timski igrač i da voli poslušat savjet sa strane.

Njegovu viziju igre lako je prepoznati. Teži se pas igri, napadački orijentiran, odnosno težnja da se što prije oduzme lopta protivniku, pressingom. Iako često napominje da formacija nije bitna, koliko sustav igre, te formacije često je mijenjao tokom sezone. Tako pamtimo prvu njegovu utakmicu protiv Splita kad je izveo pomalo naivno, postavu 3-5-2, kasnije se posuo pepelom i rekao da je pogriješio, što opet ponavljam teško da bi izjavio bilo tko od njegovih prethodnika na klupi Hajduka.

Tudor Hajduku treba, Hajduk treba Tudoru. Jer kad sve saberemo u globalu, dojam je pozitivan i na strani je Tudora. Jer njegova je zasluga sto Pašalić dobro igra, kao i kontinuitet igara, njegova je zasluga što Hajduk taktički dobro stoji na terenu. Njegov primjer odnosa prema klubu bi trebao biti primjer svim mladim igračima i svim trenutnim igračima u klubu.'