Od posljednje hrvatske seniorske košarkaške medalje prošlo je točno 20 godina. Ima li ova generacija, koju po prvi puta na velikom natjecanju vodi naš proslavljeni igrač Velimir Perasović, pravo nadati joj se?
Prije 20 godina na Eurobasketu u Grčkoj hrvatska košarkaška reprezentacija predvođena Acom Petrovićem osvojila je brončanu medalju. Međutim, taj Eurobasket ipak je svima ostao u sjećanju po napuštanju pobjedničkog postolja naših košarkaša nakon što su dobili brončane medalje oko vrata. Navodno je naredba stigla od vrha države na čelu s Franjom Tuđmanom, a razlog je bilo neprijateljsko okruženje u dvorani u kojoj su srbijanski navijači s tri prsta u zraku slavili zlatnu medalju. FIBA na koncu uopće nije kaznila Hrvatsku, ali se nakon toga poklopila nevjerojatna serija pehova i izgubljenih utakmica sljedećih 20 godina u scenarijima kakvi se rijetko viđaju. Nesreća za nesrećom prekinuta je tek nakratko na Eurobasketu u Sloveniji 2013, kada su izabranici Jasmina Repeše stigli do polufinala. Medalja je bila tako blizu, a na kraju je i četvrto mjesto proglašeno – uspjehom.
Nakon savršenih 9-0 u pripremama i nekoliko velikih pobjeda (Litva i Njemačka u gostima) može se reći da je Perasović unio nešto novo u ovu selekciju. Igra je na trenutke tečna i savršena, zna se točno tko što radi, a čini se da će i kritizirani igrači, primjerice Ante Tomić, u ovoj selekciji pokazati koliko vrijede. Usprkos problemima s ozljedama, a tu posebno mislimo na džokera kao što je 30-godišnji Marko Tomas, ova Hrvatska ima kvalitetu za medalju. Ali treba ići korak po korak, treba krenuti skromno…
'Očekivanja? Mene zanima samo prva utakmica protiv Slovenije. Nakon toga me zanima druga utakmica, a to je Grčka. Ne zamaramo se plasmanom, idemo korak po korak', jednom prilikom kazao je Perasović.
Upravo to je recept uspjeha. Naravno da pritisak postoji, pogotovo jer se skupina C igra u zagrebačkoj Areni. I naravno da su ključne prve dvije utakmice protiv neugodnih protivnika kao što su Slovenija i Grčka. Ali ono što ovu reprezentaciju čini drugačijom od drugih, a potpisnik ovih redaka redovito je na velikim natjecanjima prati od 1997. i EP-a u Barceloni, jest 'kemija'. Ovakva kemija među igračima dugo nije viđena i to nas može daleko odvesti.
'Imamo snage, imamo talenta i imamo dobru kemiju unutar momčadi. Stoga se nadamo dobrom rezultatu jer za tako nešto imamo dobre igrače', kratko je uoči početka Eurobasketa kazao 21-godišnji Dario Šarić
No što je to dobar rezultat? Podsjetimo kako samo finalisti, dakle zlatni i srebrni direktno idu na Olimpijske igre u Rio de Janieru 2016, a reprezentacije koje su plasirane od trećeg do sedmog mjesta odlaze u nove kvalifikacije (u srpnju 2016).
Stoga se postavlja pitanje ima li se Hrvatska pravo nadati medalji?
U konkurenciji moćne Španjolske, koju predvode NBA zvijezde Pau Gasol i Nikola Mirotić (te svi glavni igrači moćnog Real Madrida), zlato izgleda kao nemoguća misija. Tu je naravno i domaćin Francuska, koja će predvođena zvijezdama San Antonio Spursa, Tonyjem Parkerom i Borisom Diawom, pred svojim navijačima na stadionu koji prima 27.000 gledatelja imati vjetar u leđa. Snažnu momčad ima i Grčka, koju ćemo upoznati u skupini C u Zagrebu, a medalji se nadaju još Srbija, koju predvode Bogdan Bogdanović i Nemanja Bjelica, zatim Litva, koja ne igra u najjačem sastavu, ali svakome može stvoriti probleme, pa Njemačka s legendarnim Dirkom Nowitzkim, a tu su još Turska i Slovenija - one mogu dobiti svakoga kada imaju svoj dan. Sa svima se Hrvatska može ravnopravno nositi, ali...
Ta otrcana fraza 'dobiti svakoga' pogotovo vrijedi od osmine finala, kada kreće tzv. nokaut-faza. Poraženi će pognutih glava kući, a pobjednici će u četvrtfinale, što znači da samo jedna od tih reprezentacija (ona koja završi kao osma!) neće u bubanj za Rio.
U ovom trenutku, u ovako snažnoj konkurenciji, četvrtfinale se čini kao utakmica odluke ove generacije predvođene kapetanom Rokom Ukićem. Naravno, ako naš najbolji igrač Bojan Bogdanović bude pravi, ako povuče kao nekada Dražen Petrović, koji mu je velika inspiracija (pogotovo otkad Bojan igra za Netse!), tada je sve moguće. Od Krune Simona, preko Damjana Rudeža i Luke Žorića, pa do 20-godišnjeg Marija Hezonje... Svi ti igrači u bilo kojem trenutku, uz spomenute Tomića, Tomasa, Šarića i Bogdanovića, mogu riješiti utakmicu (imaju petlje i iskustva!). I što je najvažnije, u svakoj će se utakmici svi naši igrači bacati za loptom i doslovno, kako se voli reći, 'ostaviti srce na parketu'.
I to je najveća snaga ove selekcije. Imaju 'jaja', imaju 'mozga' i imaju domaću publiku koja će im dati vjetar u leđa uoči osmine finala i konačnog obračuna NAJBOLJIH 16. Samo da ih zaobiđu ozljede i sigurno će (NAPOKON) biti nagrađeni. Više od svega nabrojanog ne smiju tražiti. Hrvatska dolazi na Eurobasket skromno i pomalo ponizno. I to je jedini ispravan put.
