PREDZADNJI DAN MOTOVUNA

Nick Cave, Andrej Zvjagincev i holokaust

30.07.2014 u 12:40

Bionic
Reading

Predzadnji dan Motovunskog filmskog festivala, utorak, obilježilo je dodjeljivanje nagrade Maverick Andreju Zvjagincevu te projekcija filma o Nicku Caveu, ali i novog filma slavnog poljskog redatelja koji je izgradio karijeru u Britaniji, Pawela Pawlikowskog

Nagrada motovunski Maverick uspostavljena je za upornost, za ustrajnost u vlastitoj umjetničkoj viziji, obrazložio je prije dodjele nagrade slavnom ruskom redatelju Andreju Zvjagincevu direktor festivala Igor Mirković. 'Ovo je prvi dobitnik nagrade iz istočnog dijela Europe. Debitirao je 2003. filmom 'Povratak', a recentnim filmovima daje snažne društvene komentare', istaknuo je Mirković. Zvjagincev je zahvalio Motovunu i Hrvatskoj zbog nagrade. 'Rekli su mi da moram doći na ovaj festival jer sam dobio nagradu, ali nisam znao da je to tako važno, niti da je grad tako prekrasan. Najljepša vam hvala zbog nagrade', bio je kratak redatelj. Nakon dodjele nagrade prikazan je crnohumorni norveški krimić 'Po redu nestajanja' Hansa Pettera Molanda, u kojemu, između ostalih, glume Goran Navojec i Sergej Trifunović.

Jedna od filmskih atrakcija na programu predzadnjeg dana festivala dokumentarni je film '20.000 dana na Zemlji' Iaina Forsytha i Jane Pollard o slavnom glazbeniku Nicku Caveu. Dajući nam uvid u Caveovu svakodnevnicu, od posjeta psihoanalitičaru do proba s ekipom stalnih suradnika, ovaj visokostilizirani film otkriva ne samo glazbenikova razmišljanja o njegovom poslu i samoj prirodi glazbe, nego razotkriva i njegove strahove i praznovjerja. Uvijek pomno dotjeran, u čistoj bijeloj košulji, skupom crnom odijelu te s besprijekornom frizurom, Cave ostavlja dojam uspješnog poslovnog čovjeka, a ne rokera vođenog strašću prema glazbi. Danas živi mirnim obiteljskim životom u britanskom ljetovalištu Brighton i sa svojim prijateljima pred kamerama analizira vlastite glazbene porive, no mnogo je interesantniji kad zađe u svoj arhiv ('Htio sam imati memorijalni muzej Nicka Cavea. Oduvijek sam bio pretenciozni kreten', kaže u jednom trenutku) i prisjeća se svoje nevjerojatne prošlosti. Ta druga polovica filma, u kojoj se kombinira Caveova i dalje eksplozivna glazba i energične izvedbe s prisjećanjima na bizarne detalje sa svirki benda Birthday Party ili na život u Berlinu, znatno je uspjelija i mogla bi zadovoljiti i one gledatelje koje Cave kao glazbenik uopće ne interesira.

Potpuno drugačije ton i tematiku nudi novi igrani film Pawela Pawlikowskog, a on je nakon dugogodišnjeg rada u Velikoj Britaniji napravio svoj prvi poljski film. Za temu je izabrao malo drugačiji pogled na holokaust. Pawlikowski se naime u filmu 'Ida' bavi posljedicama koje je ta tragedija dugoročno ostavila na društvo, poljsko u ovom slučaju. Radnja je smještena u rane šezdesete godine prošlog stoljeća, kad mlada buduća redovnica, neposredno pred polaganje zavjeta, otkrije da još uvijek ima živuće rodbine. Njezina teta Wanda danas je sutkinja, a bila je ugledna državna tužiteljica komunističke vlasti. Ranije za nju nije htjela ni čuti, no sada joj otkriva da je zapravo Židovka, da se zove Ida i da će joj pomoći otkriti što se dogodilo s njezinim roditeljima. 'Ida' nije samo priča o traumatičnoj prošlosti i samospoznaji, nego i o nekažnjenim zločinima kakve susrećemo u svakom ratu, onima koje su počinili mirni građani, oni koji 'ne bi ni mrava zgazili', a utjelovljenje su banalnosti zla, kako to naziva Hannah Arendt. Paralelno, Pawlikowski istražuje zanimljivu intimnu priču o naglom sazrijevanju naivne 'opatice Židovke' i propituje poljsku posvećenost katoličanstvu i antisemitizam te čeprka po bolnim mjestima koja su itekako razumljiva i hrvatskim gledateljima. Snažan dojam pojačavaju sjajne kompozicije crno-bijele fotografije.

 

*************************************************
Glavni pokrovitelj Motovunskog filmskog festivala je Hrvatski Telekom te je omogućio besplatan wi-fi u cijelome gradu, a izbor atraktivnih filmova s programa dostupan je u MAXtv videoteci.