MARIJA BORIĆ:

Moj prvi prekid danas mi je jako smiješan

30.05.2012 u 08:43

Bionic
Reading

Glumica Marija Borić otkrila nam je zanimljive stvari iz svojih teen godina. A koje su to, saznajte u intervjuu koji slijedi

Što ste slušali kao tinejdžerica? Tko vam je tada bio idol?
Svega je bilo! Tajči, Magazin, Novi fosili, Oliver, Hari Mata Hari... To su kazete bez kojih nije prošao nijedan rođendan. Bili su tu i Britney Spears, NKOTB, Take That, Spice Girls... A mogu vam reći da je prvi CD koji sam kupila, i to negdje 1994. godine, bio 'The Best Of Elvis Presley', ali moj najdraži CD je iz 1996, i to 'Falling Into You' Celine Dion, a kupila sam ga u Beču kad sam bila na praznicima. Celine volim otkad percipiram glazbu. Ne mogu reći da sam imala idole i da ih imam danas, ali volim ženske vokale, a danas je to još uvijek Celine Dion, kao i Adele, Emeli Sande, Rumer, Sarah Ferguson, Norah Jones, Eva Cassidy, Zaz, Janelle Monae, Mary J. Blige...

Kako ste izgledali kao tinejdžerica?
Voljela sam se uređivati, stalno sam bila našminkana i super mi je bilo nositi minice, što je potpuna suprotnost od moje današnjice. I kosa puna gela ili laka, što također danas ne podnosim, a tada sam obožavala.

Omiljeni film ili serija iz tog doba?

'Klinika Schwarzwald', 'Beverly Hills', 'Melrose Place' od serija, filmovi: 'Zgodna žena', 'Sam u kući', 'Forrest Gump', 'Duh', 'Prljavi ples' (znam ga napamet), 'Bodyguard', obožavam 'Ja u ljubav vjerujem' (Notting Hill), 'Šunka, šunka' (Jamon, Jamon)... mogla bih ovako do prekosutra nabrajati...

Kako ste se slagali s roditeljima?
Kaže moja mama: 'Dobro.' Nije bilo nekih problema sa mnom, bila sam odličan učenik, imala sam puno izvannastavnih aktivnosti. Sve je nekako teklo glatko.

Omiljeni predmet
Matematika.

Najgori predmet

Ne mogu reći da mi je najgori, ali nekako sam najviše morala učiti biologiju!

Kakav ste bili učenik?

Odličan. Super mi je bilo u školi. Dobro i brzo pamtim pa se nikad nisam nešto previše trgala od učenja, pazila sam na satovima i upijala sve. Imala sam jako dobre učitelje i profesore koji su stvarno znali prenijeti znanje pa mi je ići u školu uvijek bilo zadovoljstvo!

Gdje ste izlazili?

Počela sam kasno izlaziti, kasnije nego vršnjaci, ali kad sam krenula negdje oko šesnaeste, sedamnaeste, nisam se zaustavila do danas. Išla sam u disko u Stubičkim Toplicama (Krokodil, pa kasnije Flash, ili obratno), onda u Stellu u Zabok, pa Gjalski u Zaboku, i plesala bih otkad bih stigla pa do 1 ili 2, kad bi mama došla po mene i frendice, ako smo bile u Zaboku (oko desetak kilometara od Stubaka gdje živim). Kasnije smo izlazili u Queen (kafić u Zaboku) i Fastić u Oroslavju, gdje mi je bila srednja škola.

196638 ,196539 ,196534 ,196394 Najveći modni promašaj iz tog vremena kojeg se danas sramite?
Tada nije bilo modnih promašaja, bila sam zapravo sasvim pristojna... Ali jako sam voljela svoju jako, jako kratku kožnu minicu za koju danas nemam hrabrosti, a još uvijek mi stoji u ormaru i ponekad je navučem i pitam se: 'Kako je moguće da sam u nečemu tako kratkom izašla van?' Ali jesam.

Prvo pijanstvo?
Kao danas se sjećam. Imala sam 17 godina, slavili smo kod Martina njegov imendan (u razredu smo imali pet Martina i jednog Martina) i pili smo štok. Užas.

Najbolja uspomena iz teen perioda?
Pa ima ih dosta. U super sjećanju mi je ostao maturalac u osmom razredu kad smo išli u Medulin, ljetovanje s mladeži Crvenog križa u kampu Zagori kraj Novog Vinodolskog (koji danas više ne postoji), nastupi i putovanja s KUD-om Kapelščak, dnevnici koje sam pisala...

Kako je izgledao prvi prekid i jeste li se dugo oporavljali?

Moj prvi prekid bio je jako smiješan, barem meni, i to sada. Dinko i ja smo bili cura i dečko u petom osnovne (išli smo zajedno u školu držeći se za ruke, na rođendanima smo plesali zajedno i dobila sam možda dva poljupca u obraz). To je bilo 1991. i bio je rat, a Dinko je bio prognanik iz Vukovara. Imali smo sklonište u zgradi i često su bile uzbune, makar kod nas u Zagorju, hvala Bogu, nije bilo ratno stanje. To sklonište nam je bila i 'društvena prostorija', a jedan dan sam došla tamo i na zidu je velikim slovima pisalo 'Dinko + Ivona'! Poludjela sam! Dinko nije bio u školi taj dan jer se razbolio, zvao me doma, rekla sam mami da mu kaže da neću pričati s njim i neka nazove Ivonu. Padala je kiša. On je zvao nekoliko puta, ali nisam htjela ni čuti za njega pa je došao k meni doma, pokisao i s temperaturom. Učila sam zemljopis i buljila u karte, a moja mama mu je napravila palačinke. On mi je pokušao objasniti da je 'to netko napisao da ga zezne', a ja sam znala da je i Ivona zaljubljena u njega i nije bilo šanse da mu oprostim. Pojeo je palačinke i otišao, a nakon dva dana Dinko i Ivona su bili par. Nisam puno patila, bila sam sretna što sam donijela pravu odluku.

Kad ste se prvi put poljubili?
Točno na svoj 16. rođendan. S Franom, u kojeg sam bila jako zaljubljena.


Kakvi su vam se dečki tada sviđali?
Joooj, to stvarno ne znam opisati...

Jeste li još u kontaktu s prijateljima iz srednje škole?
Naravno! Ne sa svima, ali s dosta njih. Patricija, s kojom sam prošla i osnovnu i srednju školu, moja je jako, jako dobra prijateljica i skoro pa ne prođe tjedan da se ne vidimo!

Jeste li bježali sa satova?

Samo kad bismo dogovorili grupno markiranje. Što ne preporučujem, to zapravo nije lijepo.

Najveći problem koji vas je tada mučio?

Dobiti pet iz testa i da me ne prozovu da odgovaram kad nisam spremna.

Što biste, da se vratite vremeplovom u teen dane, savjetovali mladoj Mariji?
Da ide na gimnastiku!

Što se, po vašem mišljenju, najviše promijenilo u odrastanju tinejdžera u usporedbi s vašim tinejdžerskim danima? Je li danas teže biti tinejdžer?
Dostupnost svih informacija. Ne znam je li teže, ali život je brži, mislim da se od njih puno više traži nego što se tražilo od nas, ali možda krivo mislim. Čini mi se da svašta uče, a ništa ne znaju. Premalo se možda druže uživo, a previše online. Ne znam, možda sam u krivu.

Jeste li imali problema s bullyingom vršnjaka? Što biste savjetovali mladima koji su izloženi vršnjačkom zlostavljanju?
Nisam. Uglavnom su me znali čupati za kosu jer je bila kovrčavija nego danas, ali bih vratila istom mjerom, pa eto. Mladima koji su izloženi vršnjačkom zlostavljanju savjetovala bih da to svakako prijave i da razgovaraju o tome. Nikako da to drže u sebi.

Vaša poruka tinejdžerima?
Čitajte lektiru i komunicirajte s roditeljima!