INTERVJU: DRAŽEN RADAKOVIĆ

O životu između smrti i ponovnog rođenja

12.03.2014 u 08:40

Bionic
Reading

Hipnoterapeut Dražen Radaković objavio je svoju novu knjigu 'Život između smrti i ponovnog rođenja', kojom se pridružuje stranim autorima, kao što su i kod nas poznati Michael Newton i dr. Eben Alexander, u opisu doživljaja besmrtne duše koja tijekom svog rasta prelazi iz tijela u tijelo. S autorom smo razgovarali o iskustvima opisanima u knjizi, hipnoterapiji, reinkarnaciji te donosimo jedno od najzanimljivijih svjedočanstava u tom području

Dražen Radaković jedini je psihoterapeut u Hrvatskoj s certifikatom Instituta Michaela Newtona za hipnoterapiju i život između života. Iz svog dugogodišnjeg iskustva izdvojio je najdojmljivije doživljaje koje prvi put objavljuje, uz utiske nakon seanse i autentične e-mailove svojih klijenata.

Promocija knjige 'Život između smrti i ponovnog rođenja' održat će se u četvrtak, 20. ožujka u 18 sati u Profilu u Bogovićevoj 7

Nakon kratkog opisa svoje edukacije, Radaković nas upoznaje s najutjecajnijim autorima koji su se bavili tom tematikom u prošlim stoljećima. Uvodni dio knjige završava primjerima iz filmske umjetnosti koji su posljednjih desetljeća popularizirali razumijevanje 'života između života'.

U drugom dijelu donosi primjere svojih klijenata koji su sudjelovali u seansama regresivne hipnoze i ispričali mu svoja iskustva u prošlim životima i 'međuživotu'. 'Doživljaji dvadeset osoba potvrđuju da su iskustva života između života slična po ritualima koji se prolaze nakon smrti (susreti s primarnom skupinom duša i vijećem staraca), ali i individualno različita, kao i sami životi', stoji u najavi knjige.

S autorom smo razgovarali povodom promocije novog djela.

Dražen Radaković
Što Vas je potaklo na sakupljanje i objavljivanje iskustava u knjizi 'Život između smrti i ponovnog rođenja'?
S obzirom na to da se dugi niz godina bavim psihoterapijom, a za svakog hipnoterapeuta barem u nekoj fazi izazov je raditi i regresoterapije tako je i mene put odnio do TNI (The Newton Instituta), trenutno vjerojatno i najjačeg instituta za regresoterapiju uopće. Nakon što sam sakupio dovoljno iskustava iz prakse u radu s klijentima na seansama ŽIŽ-a (Život između života) odlučio sam to staviti u formi knjige i mislim da sam u tome uspio. Prvi dio vezan je uz povijest te tematike i moju usporedbu rada i iskustva s istim ili sličnim stvarima koje se provlače kroz povijest. Jedan je od motiva i taj da priča dospije do šire publike i da što više takva tematika postane 'mainstream' što vani već odavno i jest. Npr. u Nizozemskoj možete na uputnicu liječnika dobiti seansu ŽIŽ-a ili PLR-a (past life regression) prošloživotne regresije, jer većina zdravstvenih osiguranja pokriva te seanse. Mi se lagano otvaramo u našim uvjerenjima i sve više i više ljudi počinje život doživljavati i kroz tu dimenziju.

Kako je izgledao Vaš životni i profesionalni put? Jeste li odmalena pokazivali sklonost prema ezoteričnim temama i kako ste došli do rada u hipnoterapiji? Kako ste se uopće susreli s pojmom reinkarnacije i regresije u prošle živote?
Akademsku naobrazbu stekao sam 1995. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Vrlo brzo nakon toga, točnije već pri kraju fakulteta, moj interes okreće se u smjeru duhovnosti i psihoterapije. Na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu završio sam Međunarodnu školu kibernetske psihoterapije (School for Cybernetics of Psychotherapy, Department of Psychiatry, Faculty of Medicine University of Zagreb 1998-2001) u klasi dr. Biserke Koren i tu sam stekao zvanje psihoterapeuta (The Professional Board of the Department of Psychiatry). U međuvremenu prolazim niz edukacija iz polja različitih psihoterapijskih pravaca ovdje i nešto u inozemstvu. Sadašnje zvanje mi je specijalist psihosocijalnog rada u polju socijalnih djelatnosti. Sada vodim i vlastite škole samohipnoze, hipnoze i regresoterapije. Također radim i sistemske konstelacije kao jednu tehniku obiteljske terapije, obiteljsko i psihološko savjetovanje. Do pojma reinkarnacije došao sam preko autogenog treninga i moram priznati da nisam oduvijek bio pristaša ovih današnjih uvjerenja. To je više bila posljedica samorazvoja.

Mislite li da iskustva koja navodite 'dokazuju' postojanje života nakon smrti ili da prvenstveno upućuju na neiscrpnu tajnovitost ljudske svijesti i imaginacije? Trebamo li uopće u tom području očekivati i tražiti 'dokaze'?

Ne bih pisao o nečemu, niti se bavio istom temom 20-ak godina a da sam samo na tragu nečega što bi možda moglo biti. Za mene nema dileme. Sa mnom su na edukaciji u Engleskoj bili uglavnom liječnici, psihijatri i psiholozi iz 12 različitih država iz cijelog svijeta i to je nešto što se podrazumijeva tamo u puno većoj mjeri. Dokaza je toliko da onaj koji ih želi vidjeti, može ih vidjeti koliko god hoće. Annie Besant kaže: 'Kao što slijep čovjek ne može vidjeti fizički svijet, tako i astralno slijep čovjek ne može vidjeti astralni svijet premda ga on okružuje.'

Neki kritičari hipnoterapije tvrde da se u stanju hipnoze ne otkriva nikakva istina, nego da smo tada upravo još dalje od nje nego kad smo u budnom stanju jer smo pod hipnozom podložniji sugestijama, asocijacijama, radu mašte, 'sanjanju'... Može li se to pitanje ikada zaključiti ili odgovor ovisi o metodologiji kojoj se priklanjate?
Kritičari hipnoterapije više su kritičari na temelju teoretskih sumnji, nego na temelju vlastita iskustva. Malo tko će reći da se sjeća prvih 18 mjeseci svoga života ili čina rođenja, a isto tako ne može negirati da se nije rodio i da nije postojao tih 18 mjeseci. Tko se sjeća boravka u majčinoj utrobi? U knjizi sam opisao nekoliko slučajeva ljudi koji nisu imali nikakvu sliku, predodžbu, pročitanu literaturu, ali su svejedno imali savršeno jasne slike i susrete s vodičem, primarnom skupinom duša, bibliotekom Akaša, Vijećem staraca. Slična iskustva imaju ljudi u NDE-u (near death experience), iskustvu 'tik do smrti', jedino što ljudi u seansi ŽIŽ-a ne izlaze iz tijela, da ne bi bilo zabune. Metodologija nije bitna, već otvorenost uma i napor da se to spozna. Ona će se sama javiti kod svakoga i to baš ona koja je najbolja za pojedinca, uvjeren sam u to.

Što Vas je konkretno privuklo metodama Michaela Newtona i možete li približiti hrvatskoj publici njegov rad?
S obzirom na to da sam dugo u hipnoterapiji i da je to ozbiljan posao ako ga se tako želi shvatiti i raditi, ne mogu reći da sam to privlačenje doživio s velikim oduševljenjem koliko s osjećajem odgovornosti, jer znam da to nije gledanje 3D filma i kokice, već da treba uložiti napor s dvije strane: ja s jedne i klijent s druge. To je naporno i kad ste klijent, vjerujte mi. Možda nekom tko je do sada čitao Newtonove knjige, ili sada i moju, izgleda kao puka zabava i nešto egzotično, ali to je iznimno naporan rad i za klijenta.


Koja su najvažnija iskustva koja ste dobili u radu s klijentima koji su prošli razne faze vraćanja u prošle živote?

U knjizi opisujem 20 iskustava koja imaju puno zajedničkih elemenata, ali i individualnih različitosti. Međuživot uvelike određuje i prošli život: ako smo djelovali ispravno, živjeli moralno, korektno, i međuživot će biti harmoničniji s puno elemenata i igre, pripreme, druženja. Ako nije bilo tako, možemo dugo boraviti u mjestu za regeneraciju duše i čekati da se pomaknemo dalje. Klasične postaje su:susret s vodičem, susret s primarnom skupinom duša, Vijećem staraca, Prostorija za izbor tijela i života.

Opišite nam najvažnije 'zaključke' svjedočanstava? Što se događalo ljudima u stanjima između smrti i ponovnog rođenja?

O tome pišem na preko 200 stranica u knjizi, tako da mi je teško sažeti to u par redova. Kao što na Zemlji primamo našu percepciju putem osjetila, tako je nakon smrti primamo putem vizija. Po meni je manje bitno ono što ljudi najčešće prođu, a to su gore navedene najčešće postaje, već je važnije kakvu pouku duša izvuče, a neke od njih bi bile: 'Karma se sastoji od triju uvijek djelatnih sila, misli, želje i aktivnosti te je zato uvijek u nastajanju', 'Stvarajte svoju karmu na dobar način u sadašnjosti', 'Prepoznajte karmu u dovoljnoj mjeri da budete hrabri i jaki, da budete zadovoljni svime što vam život donosi', 'Dugovi stvoreni na fizičkoj razini moraju biti namireni u svijetu kojem pripadaju (ne ubij, ne ukradi, ne poželi žene bližnjega svoga…)'.

Izdvojite nam priču koja Vas je najviše impresionirala i 'pomakla'.

Zanimljiv je bio primjer seanse s Mirjam, znanstvenicom koja radi u jednom poznatom Institutu u Zagrebu. Ona je imala 'bubu u uhu' nakon seanse, tj. bila je malo skeptična u pogledu vjerodostojnosti proživljenog te je provjeravala neke činjenice vezane uz prošli život. Našla je svoje ime, otkriveno putem regresije, u Francuskoj (Francois de Boccard) u drugoj polovici 18. stoljeća, kao i postojanje svoje plemićke loze. Ne moram govoriti da ona o tome nije imala pojma prije dolaska na seansu. Druga stvar odnosi se na strah od visine koji ima cijeli život, a otkrili smo da ima podlogu u traumatičnoj smrti izazvanoj padom balona u kojem je letjela.

Kako izgleda duhovni svijet prije ponovnog rođenja? Biraju li djeca svoje roditelje i kako izgleda 'mehanizam-princip' reinkarnacije?
Djeca biraju roditelje i sredinu u kojoj će odrastati. Postoji prostorija za izbor tijela i života u kojoj se biraju tijela, roditelji. Nekada se da više na biranje, a nekada i ne baš. Ovisi kakvi smo bili u prethodnom životu kao što će se nama koji smo danas živi davati na temelju ovoga što i kako živimo i djelujemo danas.