Još prije deset godina New Songdo je bio umjetni otok u južnokorejskom Žutom moru s blatom do koljena, pedesetak kilometara od Seoula. Danas je to blještavi grad, kojemu nedostaje još samo završna glazura. Širokim avenijama prometuje gradski promet, svakim danom se završava poneka poslovna zgrada, otvoren je hotel Sheraton, međunarodno sveučilište, izložbene i koncertne sale, šoping centri, bolnica i kongresni centar. Građen je po uzoru na Manhattan i Veneciju, u njemu je zaživio Central park s jezerom, ptičicama i šumom, a kada se 2015. godine ukloni zadnja dizalica, grad će nuditi 80.000 stanova, 4.600.000 četvornih metara uredskog i milijun četvornih metara trgovačkog prostora, podzemnom će željeznicom biti povezan sa Seoulom, dok će gradsku panoramu načičkanu šumom visokih zgrada krasiti drugi najviši neboder u Južnoj Koreji sa 65 katova. Za vrijeme radnog vremena gradom će juriti 300.000 stanovnika.

Aerotropolisi - gradovi budućnosti

Iako je na južnokorejskom tlu, ova najveća privatna nekretnina u povijesti koju gradi američka kompanija Gale sa sjedištem u New Yorku nema puno veze s Južnom Korejom. Grad je namijenjen poslovnim ljudima sa Zapada, kao središte kompanija koje posluju s obližnjom Kinom, pa se i budući stanovnici moraju osjećati kao kod kuće na golf-terenu koji je projektirao Jack Nicklaus i u trgovačkim ulicama po uzoru na Beverly Hills.

Ali New Songdo nije slučajno sletio u ovaj dio Južne Koreje. Razlog njegova nastanka je golema obližnja zračna luka Incheon s kojom je povezan 12 kilometara dugačkim mostom. Udaljen sat leta od Šangaja i Pekinga, dva i pol sata od Hong Konga i četiri od industrijskih gradova poput Changsha, većeg od Singapura, aerodrom Incheon je idealno središte trgovačkih putova Istoka i Zapada, zbog čega neki ove rute nazivaju zračnim 'putom svile'. Povezujući Zapad s kineskim tržištem s milijardu stanovnika, nije čudo što je nakon otvaranja 2001. odmah postao jedno od najprometnijih čvorišta zračnog prometa u svijetu.

I kao što su nekada uz željezničku prugu nicali gradovi, a u morskim lukama cvjetale neke od najljepših metropola svijeta, tako se danas gradovi razvijaju ili niču oko aerodroma. Donedavna su to još bila mjesta izvan ili na rubu grada, poput našega Plesa, ali u današnjem globaliziranom svijetu, u kojem kupujemo tulipane iz Nizozemske i grožđe iz Argentine, a sve ostalo iz Kine, brzi zračni transport, taj fizički internet, jest ono oko čega se sve vrti, pa zračne luke postaju središta oko kojih se poput prstenova organizira život sa svim proizvodnim, poslovnim i urbanim sadržajima. Umjesto u stari dio grada, glavne gradske prometnice vode do prvog terminala. Takva globalizacijska logika oblikovana u betonu dobila je i svoje ime: aerotropolis. Naziv mu je dao John Kasadra, profesor na Sveučilištu Sjeverna Karolina, koji s koautorom knjige 'Aerotropolis: kako ćemo ubuduće živjeti' (Aerotropolis: The Way We’ll Live Next) Gregom Lindsayem prorokuje eksploziju takvih gradova u svijetu.

Zašto? Zato, kažu autori, što ljudi žele živjeti u sredinama s bogatom mrežom poslovnih, društvenih i intelektualnih veza, ali i savršenim vezama između urbanih središta, umreženih optičkim kablovima i munjevitim zrakoplovima. Jedan od prvih takvih primjera je Dubai, ta vrata Srednjeg istoka, afričko čvorište i šoping meka kineske srednje klase. Najbliži toj definiciji je i amsterdamski Schiphol, a Memphis je do 1973. bio umirući grad, dok bivši vojni pilot Frederick W. Smith nije u jednom hangaru lokalnog aerodroma osnovao Federal Express te zaposlio polovinu grada i svakog trećeg stanovnika regije, okrenuvši cijeli Memphis oko aerodroma. Takvi gradovi mogu biti veličine od nekoliko tisuća do nekoliko milijuna stanovnika. Bili dobri ili loši, aerotropolisi su, kaže Kasadra, neizbježni, ako u globalnom selu želimo imati iPhone, naručivati knjige preko Amazona i jesti kenijski grašak.

Hoće li masovna urbanizacija dovesti do novog energetskog udara?

I dok smo mi tvrdoglavo zagledani u vlastiti pupak, krveći se oko jedne 'cvjetne' interpolacije u središtu Zagreba, ne primjećujemo da u nekom drugom djeliću svijeta, a u istom djeliću vremena, niču cijele nove civilizacije. Više od polovine stanovništva u svijetu danas živi u urbanim sredinama, broj megagradova (s više od 10 milijuna stanovnika) do 2025. povećat će se na 27 (1950. su ih bila samo dva), dok će u gradovima 2050. živjeti jednak broj stanovnika koliko ih je danas na Zemlji. Čini se da je 9000 godina iskustva u povijesti gradnje bilo tek zagrijavanje za sljedeća četiri desetljeća.

New Songdo je ogledni primjer za mnoge takve projekte koji se već naveliko planiraju i grade u Aziji, naročito u Indiji, na Srednjem istoku i u Africi, dok samo Kina treba pet stotina novih gradova veličine New Songdoa ili jedan i pol puta Splita. Stotina od njih mora udomiti više od milijun seljaka koje se planira urbanizirati kao novu tvorničku radnu snagu, pa dok Zagreb otvori novu zračnu luku, Kinezi će izgraditi stotinu novih Zagreba i svi će biti zračno povezani. Samo u zapadnoj Kini trenutno se gradi više od stotinu zračnih luka, gdje će do 2020. godine 80 posto stanovnika moći automobilom dosegnuti najbliži aerodrom. A s tih će aerodroma putovati svijetom sve više kineskih turista, pa neke procjene UN-ovih stručnjaka predviđaju da će ih 2020. svijetom godišnje kružiti 115 milijuna, čemu još treba pridružiti 100 milijuna putujućih Indijaca.

U tom moru zastrašujućih veličina i brojki posebno se ističe aerotropolis Chongqing. Nikad čuli, reći ćete za grad od 32 milijuna stanovnika na jugu zemlje, 'Chicago Istoka', kako mu Kinezi ponosno tepaju, ključ kineskog osvajanja Zapada, srce elektronske industrije iz kojeg će se do 2015. izvoziti na svjetsko tržište polovina svih laptopa, tableta i iPoda. Za tako složenu logistiku oko međunarodne zračne luke Jiangbei već se dovršava novi aerotropolis, a šef Foxconna, proizvođača iPodova, Terry Gou, planira pokrenuti vlastitu aviokompaniju.

Nakon New Songdoa kao prototipa nove urbane zajednice, njujorška kompanija Gale najavljuje gradnju dvadeset novih aerotropolisa, uglavnom u Indiji i Kini, a svaki će biti 'brži, bolji, jeftiniji'. Na pitanje kakva će biti kvaliteta življenja, vlasnik kompanije Stan Gale tvrdi da je riječ o zelenim, pametnim i digitalnim gradovima u kojima se svaki četvorni centimetar premrežava informacijskim sustavima. Zvuči utopistički bajkovito, no skeptici upozoravaju da će takva masovna urbanizacija dovesti do novog energetskog udara. Dvadeset megagradova danas guta 75 posto energije, a zgrade proizvode 15 posto štetnih plinova, više no sva transportna sredstva zajedno, pa će se bitka protiv globalnog zatopljenja voditi na ulicama instant gradova.