U galeriju Lokvina, koju su prije dvije godine otvorili keramičar Mladen Ivančić i slikar Saša Jantolek, kao da su ušla mitološka bića. Krivac za to je mlada avangardna dizajnerica iz Rijeke, Tajči Čekada, svojom malom, ali impresivnom izložbom kostima i fotografija nazvanom 'Pogled u međusvijet'.

Svakog prvog vikenda u listopadu Kastav trese golemi tulum. To je vrijeme kada se kuša mlado vino belina i luduje do kasna, tako je već šest stoljeća. I ove se godine u tijesni stari dio gradića iznad Rijeke stuštila koja desetina tisuća posjetitelja, uživajući u kakofoniji starih lokalnih napjeva i suvremenog derta, jelenjem gulašu i odojcima s ražnja, ponudi neizbježnog vašarskog kiča i jedinstvenih proizvoda autohtonih zanata te čak cijelom malom gradiću skrojenom od željeza, od kojih se svaka zgrada naherila na svoju stranu, na malom trgiću, u neposrednoj blizini restorana Kukuriku i ateljea galerije Lokvina. I kako u to utkati avangardu

U živahnom je Kastvu i to moguće. Jer, kada se iz šeretskog kaosa ugurate u malu, intimnu galeriju Lokvina, koju su prije dvije godine otvorili keramičar Mladen Ivančić i slikar Saša Jantolek, kao da ste ušli u neku od špilja obližnje Učke i njezin imaginarni svijet mitoloških bića. Za to se pobrinula Tajči Čekada, mlada avangardna dizajnerica iz Rijeke, svojom malom, ali impresivnom izložbom kostima i fotografija nazvanom 'Pogled u međusvijet'.

Ovi kostimi iz njezine kolekcije 'Mrtva Priroda' iz 2009. svojim oblikom, izradom i materijalom, kao da su ispali iz nekakvog Tolkienova Međuzemlja ili kakvog nedefiniranog međuprostora poetične slavenske mitologije pune vila, vilenjaka i demona. Neki od modela izdaleka čak podsjećaju na 'Romantični naturalizam' Alexandera McQueena.

Kao što se McQueen često igrao i vraćao prirodnim materijalima i formama poput kože, školjki, cvijeća ili pačjeg perja, tako Čekada u ovoj kolekciji koristi suho palmino lišće, osušenu travu i kore naranče, borove iglice i mahovinu, perje, morsku spužvu i ježeve, ljušture školjki (iz crnih kućica dagnji autorica je još 2004. načinila zaokruženu kolekciju od osam modela), čak graha i tijesta, čije lijepljenje je očito zahtijevalo izuzetno mnogo strpljenja. U konstrukciji modela i čistoći materijala, dakako, nema McQueenove elegancije i pročišćenosti, ali ni Halubajski zvončari - iz čijeg je fantazmagoričnog svijeta dobrih i zlih duhova Tajči Čekada vjerojatno i podsvjesno crpila djelić inspiracije - svojom grubom estetikom ne govore o umivenom svijetu.

Njoj je klasična modna revija dosadna, ne voli krpice i nije je briga za lijepe stvari i trendove. Neki je doživljavaju kao buntovnicu, ali nakon desetak godina kreiranja, šezdesetak skupnih modnih revija i izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu, te devet avangardnih kolekcija, od kojih je svaka provokativna na svoj način, uz parolu što bizarnije to bolje, Čekada gradi svoj svijet fantastike koji se ne može opisati standardnim terminom 'modnog dizajna'.

Tako je prva avangardna kolekcija nazvana 'Vozi me na Jadransko more' izrađena od recikliranih materijala, krojevi nisu prestavljali nikakav modni trend, a umjesto glazbe, na modnim revijama se čitao tekst o superkonzumerizmu, gubitku osobnosti stvaratelja-kreatora i uniformiranosti, kopiranju i štancanju ukusa. Neki će se sjetiti provokativne revije posmrtnih odijela i urni na Dan mrtvih 2006 ili kolekcije 'Mars' na temu globalnog zatopljenja i opstanka ljudske vrste mogućim bijegom na drugu planetu.

Takve se kolekcije, dakako, ne prodaju, iako Čekada kreira i nosive modele, uglavnom po narudžbi, ali joj je zato, kako kaže, studio pun kreacija koje je raduju, zabavljaju i donose pozive na međunarodna događanja, gdje upoznaje slične zanesenjake. Kreirala je kostime za Let 3 i Putokaze, predstavila se mnogim sredinama, od Zagreba, Osijeka i Splita, do Stuttgarta, Berlina i Pariza,svoj izričaj upotpunjuje performansom i fotografijom, a pripada onom kreativnom krugu riječkih alternativaca koji su svojedobno iznjedrili i punk i Novi val.

Poput mnogih alternativaca u Rijeci, i Tajči Čekada je bila vezana uz ljude okupljene oko nekadašnjeg Multimedijalnog centra Rijeka (MMC) i kultnog kluba Palach, pa tako i sada zajedno s osnivačem i voditeljem ugaslog MMC-a, Damirom Čargonjom Čarlijem, priprema jedan performans na Tajlandu u sklopu interkontinentalnog multimedijalnog likovnog projekta 'Iste kiše, isti vjetar'.

Uz samostalnu izložbu početkom studenog u Muzeju grada Lošinja, Čekada trenutačno surađuje kao kostimografkinja i s redateljem Alešom Sukom na njegovu novom eksperimentalnom filmu 'Kraj svjetla'. U toj 'egzistencijalnoj crnoj komediji u bajkovitom kaputu' autor filmskim trikovima ispunjava sedam želja stvarnih osoba, a tu će za Čekadu, zaduženu za kostime i make-up, zasigurno biti dovoljno prilike za njezine avangardne maštarije.