Ljepota NEDOKUČIVE FORMULE

Što se krije iza čarobnih sastojaka krema za lice?

Čitajući opise kremica za lice, dobivate dojam da se kozmetička industrija pretvorila u globalni znanstveni laboratorij iz kojeg frcaju nove formule, revolucionarna otkrića i čudesni novi sastojci u borbi za vječnu mladost i ljepotu. Oni će ispeglati bore i produžiti trepavice, a tijelo poslije kupke mirisat će poput 'crnog dijamanta i lotosova cvijeta'

Prebirući po kremicama za lice na policama kozmetičke robe, kupac na kutijici jednog pariškog kozmetičkog diva može pročitati: 'Novo! Noćna krema protiv bora s Bosweloxom!' Ne znate što je Boswelox? Niste jedini. Niste jedini ni ako ne znate što se krije iza tzv. kompleksa Nutrileum ili ako vam nije jasno zašto je u opisu neke kreme naglašeno ono 'detox'. U opisu sastojaka i djelovanja kozmetike ima vjerojatno mnogo toga što vam baš nije posebno razumljivo, ali zato zvuči nedokučivo znanstveno. Zaslužujete li vi to?

Sudeći po tim nedokučivo znanstvenim, kićenim opisima sastava i djelovanja kremica, losiona, maskara, pjena za kupanje ili boja za kosu, na ambalaži i u reklamama, čovjeku se čini da se kozmetička industrija doista pretvorila u globalni znanstveni laboratorij iz kojeg frcaju tajanstvene nove formule, revolucionarna otkrića i čudesni novi sastojci u borbi za vječnu mladost i ljepotu. Jer oni će zauvijek ispeglati bore i produžiti trepavice, a tijelo poslije kupke mirisat će poput 'crnog dijamanta i lotosova cvijeta'. Ali, koliko u svemu ima znanosti, a koliko iluzije?

Nada se prodaje u parfumerijama

Kažu da proizvođači kozmetike dobro znaju posao: u tvornicama proizvode kreme, a u parfumerijama prodaju nadu. To je, kako bi rekao engleski liječnik i znanstveni novinar, dr. Ben Goldacre u svojoj knjizi 'Loša znanost', 'strogo regulirana industrija gdje se oko besmislice vrti velik novac, gdje nalazimo jake uigrane ekipe iz međunarodnih biotehničkih tvrtki koje proizvode elegantnu, zbunjujuću, sugestivnu, ali vrlo obrambenu pseudoznanost'. Oni igraju na provjerenu kartu da potrošaču ništa nije toliko važno kao iluzija, a podmazujući iluziju o vječnoj mladosti, ljepoti i privlačnosti, izvlače iz džepova debele svote novca. Kozmetička industrija je druga najjača kemijska industrija u svijetu, pa nije slučajno da je najbogatija žena u Francuskoj, vlasnica kozmetičkog diva L'Oreal, milijarderka Liliane Bettencourt, toliko financijski moćna da je i na pragu devedesete nedavnim skandalom mogla uzdrmati francusku vladu.

Svoje tvrdnje o funkcioniranju kozmetičke industrije Goldacre potkrepljuje primjerom o hidratantnim kremama. Svaka hidratantna krema, kaže on, vlaži kožu, ali ono što koži čini skupa krema, čini i običan vazelin ili pripravak smućkan u kućnoj radinosti od maslinovog i kokosovog ulja, meda ili pčelinjeg voska i ružine vodice (može i obična voda). Ali industrijske kreme su mnogo složenije, pune čarobnih sastojaka, kao što su Regenium XY, kompleks Nutrileum, RoC Retinoil Correxion ili Tenseur Peptidique Vegetal, obećavajući nešto otmjeno, skupo i djelotvorno. Jer vi to zaslužujete.

U njima postoje tri skupine sastojaka, objašnjava dr. Goldacre. Prve su žestoke kemikalije, kao što su alfahidroksilne kiseline koje pri visokim koncentracijama koži doista daju mlađi izgled, ali iritiraju, peku i grizu, pa se prema zakonu moraju temeljito razrijediti vodom. Budući da se na etiketi ne mora istaknuti postotak nekog sastojka, tvrtke ih navode i onda kada su prisutne u tragovima, koristeći slavu njihove djelotvornosti pri žestokim koncentracijama. Drugi sastojak gotovo svih razvikanih šik krema je skuhan i zgnječen protein povrća (Tenseur Peptidique Vegetal ili kako ih već zovu kojeg mjeseca), 'dugi, gnjecavi lanci aminokiselina koji plutaju u kremi', a oni se uvlače i stežu, privremeno peglajući bore, zbog čega imate osjećaj zategnutosti kože. Treći dio je uglavnom dugi popis ezoteričnih sastojaka (na etiketi samo jednog losiona za tijelo možete naći šest vrsta ulja i četiri različita ekstrakta), pa i onih koji prije spadaju u rubriku 'vjerovali ili ne', nego na popis sastojaka kozmetičkog proizvoda. Jedan od njih je, navodi dr. Goldacre, kompleks Valmontovog staničnog DNK, dobiven od 'DNK posebno tretirane lososove ikre'. No, kada bi vaša koža i mogla upiti cijeli DNK lososa, upila bi upute za gradnju ribljih stanica! Je li to recept za preobrazbu žena u romantične morske sirene bez bora? Ili što znači opis 'sredstvo za njegu kože na bazi kisika'? Ukoliko nemate sposobnost fotosinteze, kisik ionako ne možete upiti kroz kožu, a riječ je zapravo o običnoj pjenici.

Corbis
Svaka hidratantna krema vlaži kožu, ali ono što koži čini skupa krema, čini i običan vazelin
Jedan je od takvih sastojaka 'dobivenih na bazi najnovijih znanstvenih istraživanja' – uobičajena fraza za uvjeravanje potrošača o ozbiljnim namjerama - i spomenuti Boswelox, ta proizvoljna pseudoznanstvena kovanica, kako je opisuje Sense About Science (britanska nezavisna udruga za borbu protiv zloporabe znanosti), iza koje bi se trebao kriti 'revolucionarni fito-kompleks koji kombinira snagu ekstrakta Boswellie serrate (indijsko drvo) i mangana, uklanjajući bore nastale usred mikrokontrakcija lica'. Očekivati od ljudi da prihvate takvo maglovito objašnjenje je vrijeđanje njihove inteligencije, komentirao je glasnogovornik te udruge, dr. Aarathi Prasad. Tu je znanost, kaže Prasad, naprosto izvučena iz konteksta. No, zato je potkrijepljena testom koji dokazuje 87-postotno smanjenje bora. Isto kao i u slučaju učinkovitosti 'tri-aktilinskog’ instant-odstranjivača koju je potvrdilo 83 posto od 25 žena.

Zašto je kozmetička industrija neuništiva?

Istraživačke studije financiraju same kozmetičke firme, privatnim novcem, rezultati su rijetko dostupni u obliku valjanog znanstvenog članka, a većina 'dokaza' spominjanih u reklamama su subjektivna izvješća, gdje je valjda i bedacima jasno da uzorak od 25 žena ne može dovesti do objektivnog zaključka. Ali takve se brojke u reklamama obično navode mikrositnim slovima.

Poseban problem pak čini poplava tzv. prirodne kozmetike, pod čime se, kao i u hrani, nerijetko prodaje i podmeće sve i svašta na valu eko i bio mode (četvrtina Nijemaca daje prednost prirodnoj kozmetici). Prodaje se 'ručno rađena kozmetika, bez sintetskih konzervansa i bez testiranja na životinjama'. Pritom su prstohvat indijanske travice u noćnoj kremi i kap ulja jojobe često dovoljni da se proizvod reklamira kao bio kozmetika, iako glavnina ostalih sastojaka stiže iz istih kemijskih tvornica, kao i za ostale industrijske proizvode.

A u toj prodaji maglovitih obećanja, unatoč svim dokazima, kupci svjesno pristaju na kupovanje ideje, a ne stvarne slike, u kojoj sve više sudjeluju i muškarci. 'Osvježavajući gel za tuširanje s energizirajućim mirisom… True Instinct za muškarca koji voli riskirati… Nova narančasta varijanta s ekstraktima brazilskog vrućeg blata koja stvara magičnu atmosferu i dinamiku sambe', nabraja i tportalov bloger Mile Kekin ponudu običnih gelova za tuširanje.

Kozmetička industrija stoga ostaje neuništiva i kada joj dokažete da brlja, pa kada je objavljen početak svjetske gospodarske krize, protivno razumnom očekivanju, prodaja kozmetike u SAD je porasla za čak deset posto! I nije to prvi puta. U vrijeme velike svjetske krize tridesetih godina prošloga stoljeća, upravo je ona zabilježila porast prodaje. Neki to objašnjavaju činjenicom da vojska nezaposlenih žene, a danas i muškaraca, u kriznim vremenima više obraća pažnju na vanjski izgled ne bi li u nesmiljenoj konkurenciji lakše privukla poslodavce i dobila posao, što je također iluzija za sebe. A što kažu u kozmetičkoj industriji? Brinite o sebi jer vi to zaslužujete, šapće jedan proizvođač kremica za lice.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još
ModaKomoda Pročitaj više
Horoskop
Horoskop Pročitaj više