SVE DOBRE STRANE

Jeste li probali crveni, bijeli, plavi i slatki krumpir?

26.11.2012 u 13:38

Bionic
Reading

'Nemoj jesti krumpir jer deblja' – jedna je od tipičnih rečenica koje možemo čuti kad se govori o dijetama i skidanju kila. Ovo uvriježeno mišljenje miljama je daleko od istine. Naime, sve vrste krumpira, kao i batat (ono što Amerikanci zovu slatki krumpir), zapravo su dijetalne namirnice, bogate nutritivno visokovrijednim sastojcima, pa čak i ljekovite. U prijevodu ovo znači – krumpir i batat su zdravi i preporučljivi u svakodnevnoj prehrani

Sakupimo li na hrpu sve vrste krumpira i batata, ne biste povjerovali, dobit ćemo paletu boja, od bijele preko žute, narančaste i crvene, pa sve do plave i ljubičaste! Samo krumpira u svijetu ima oko 5.000 vrsta, od čega se kod nas uzgaja oko 150.

Sve vrste krumpira i batata bogate su ugljikohidratima, ali ne i kalorijama – 100 g sirovog krumpira sadrži 58 kcal, odnosno 100 g kuhanog oko 85 kcal. Batat je samo nešto malo kaloričniji – 90 kcal/100g kad ga kuhamo na pari, odnosno 103 kcal kad ga pečemo u pećnici, s korom i bez dodatka masti (slično kao što pečemo pole od krumpira).

Problem s krumpirom i batatima nastaje ako ih pripremamo na nezdrave načine, s puno masnoće, pa tako čips od krumpira sadrži 568 kcal, pomfrit 270, a batati pripremljeni na isti način čak i nešto više. Za pripremu krumpira i batata najbolje je koristiti moderno posuđe koje omogućuje pripremu hrane bez masnoće ili sa što manje masnoće, primjerice, kuhanje na pari. Batati izrezani na kockice bit će kuhani već za sedam minuta, a cijeli krumpir srednje veličine za 15-ak.

Meso batata obojeno je žutom do narančastom bojom, zbog pigmenta beta-karotena (dragocjeni antioksidans), pa se po tome i nekim drugim nutritivnim svojstvima može usporediti s mrkvom i bundevom. Beta-karoten se u tijelu prerađuje u vitamin A, a u 150 g batata ima ga pet puta više od dnevne preporučene količine. Općenito, batat je po broju ključnih nutrijenata na prvom mjestu među povrćem – fantastičan je izvor željeza, kalija te vitamina C, E i B6. Služi u prevenciji karcinoma (antioksidansi sprečavaju nastanak tzv. slobodnih radikala), a pomaže i u poboljšanju zdravlja pluća i dišnog sustava. Zbog sposobnosti regulacije inzulina a time i šećera u krvi, odnosno, zbog niskog glikemijskog indeksa batat se posebno preporučuje u prehrani dijabetičara i pretilih osoba (prevencija dijabetesa). I dok je krumpir pretežno izvor ugljikohidrata, batat sadrži i vrijedne bjelančevine, pa ga posebno rado konzumiraju vegetarijanci.

Iako batat nazivamo i slatkim krumpirom, ove dvije biljke u botaničkom smislu uopće nisu srodnici - batat pripada u slakove. Kod krumpira jedemo gomolj, a kod batata zadebljanja korijena i mladi zeleni list (koji npr. pripremamo kao blitvu). Čaj od sušenih listova batata vrlo je ljekovit, a odnedavno se može nabaviti i kod nas.

Sve vrste krumpira bogate su ugljikohidratima, ali ne i kalorijama

Unatoč različitostima, batat u kulinarskom smislu možemo tretirati isto kao i krumpir, dakle kuhati, peći, pržiti, a ako nije prskan, možemo ga jesti i s ljuskom (posebno je ukusan sa žara). Zbog velikog broja različitih sorti krumpira i batata, u kulinarstvu se obično rezonira ovako: što je meso brašnastije, znači da sadrži više škroba. Lakše se raspada i kremastije je, pa je pogodno za juhe, variva, kao zgušnjivač i sl. Kad krumpir procjenjujemo po boji, obično je kod domaćih sorti žute kore i meso žuto i brašnasto, dok je kod sorti crvene kore meso obično bijelo i čvrste strukture (dobro za pečenje i prženje jer će ostati hrskavo i neće se raspasti).

Kako smo već prije spomenuli, boja mesa povezana je s količinom pigmenta, a pigmenti su najčešće snažni antioksidansi. Zato je posebno zdrav plavi krumpir – kod nas se ne može nabaviti baš na svakoj tržnici, ali nađe se u ponudi štandova i prodavaonica koje nude egzotično voće i povrće. Mnogi se boje neočekivanih boja, zbog straha od genetskih manipulacija, ali ovdje nema razloga za brigu: kao sve vrste krumpira, i plavi potječe iz Amerike, a toliko je star da su se njime hranili najbogatiji pripadnici Inka i Maja.

Plavu odnosno ljubičastu boju krumpiru daje pigment antocijan (antioksidans iz skupine flavonoida, a riječ je o istoj fitokemikaliji koja je zaslužna za boju borovnica, kupina i drugog bobičastog voća). Osim antioksidativnog djelovanja, antocijan sprečava štetno djelovanje UV zraka i djeluje antibakterijski. Plavi krumpir priprema se kao i svaki drugi, a posebice atraktivno izgledaju salata, pire i pommes frittes.