Nisam ništa osjećala godinama, niti srce, niti svoje unutarnje biće. Taj jedan dan u lipnju promijenio je sve. Osim što sam osjetila veliku ljubav kvalitete bijele svjetlucave svjetlosti, osjetila sam dubok unutarnji mir. Sve u meni bilo je savršeno. Osjetila sam sve energije i energetske centre u sebi. To je trajalo nekoliko mjeseci.

Postala sam druga osoba, puno mekša, nježnija i opuštena kao nikad u životu. Bila sam osupnuta, iznenađena i u blagom šoku. Pomislila sam kako ću takva, s ogromnom ljubavi i visoke osjetljivosti, funkcionirati u ovom našem svijetu. Malo sam razmišljala i rekla - okej. To sam prava ja.

A onda sam jednog dana prošle jeseni opet otišla u nesvjesno. Prvo sam izgubila duboki unutarnji mir, a onda se ljubav u meni zablokirala i postala ogromna zatomljena energija, tako to osjetim. Svjesnost mi je pala i ja sam ostala zatočena u svojoj glavi i razmišljanju iz kojeg već mjesecima ne mogu izaći.

Očajna sam i želim sve natrag, no ne znam kako. Od muke sam počela vježbati, meditirati i pisati dnevnik. To mi je jedino palo na pamet, međutim stalno razmišljam o tome kako da se izvučem iz ovog za mene neugodnog stanja. Ništa ne osjećam, umorna sam i iscrpljena od stalnog razmišljanja. Ne znam što bi mi pomoglo, kako da vratim ljubav, energiju i unutarnji mir? Kako da si pomognem i tko bi mi uopće mogao pomoći? Oslonjena sam sama na sebe, okolina me ne razumije i teško mi je.

Hvala na odgovoru i savjetu.

Lidija

Draga Lidija,

žao mi je što vam je teško! Nije lako tako naglo ući u prekrasna stanja, a onda ih isto tako naglo izgubiti. Svaka čast što ste se okrenuli sebi – vježbate, meditirate, pišete dnevnik. Bilo bi super kad biste potražili i stručnu pomoć da kroz ovako teško razdoblje ne biste prolazili bez podrške, oslonjeni samo na sebe, kako ste vjerojatno navikli.

Možda bi vam u razumijevanju sebe pomogla jedna jednostavna psihološka istina: ono što je odbačeno preuzima kontrolu. Kad sam pročitala da je u vama 'ogromna zatomljena energija', da vam je 'svjesnost pala' i da ste 'ostali zatočeni u glavi', pomislila sam da se sve to dogodilo nekontrolirano. I uspon i pad dogodili su se naglo.

Nikom od nas nije ugodno baviti se tamnim spektrom emocija – tugom, nemoći, strahom, sramom, ljutnjom, osjećajem manje vrijednosti... Ali tek kad razumijemo taj tamni spektar, stječemo osjećaj kontrole nad njim. Onda nas ne može samo tako naglo povući na dno, jer nam je jasnije što se tu zapravo događa, koji su okidači odigrali ključnu ulogu i kako si možemo pomoći da se to sljedeći put ne dogodi.

Ali to ne možete sami. Nisam mogla ni ja. I ja sam svojevremeno morala proći svoju psihoterapiju kako bih mogla bolje razumjeti, osjetiti, doživjeti, probaviti sva ta mračna stanja koja su sasvim normalan dio ljudskog postojanja. Ne možemo i ne moramo sve sami. Rastemo i razvijamo se kroz odnose. Bivamo povrijeđenima i iscjeljujemo se kroz odnose.

'Ljubav kvalitete bijele svjetlucave svjetlosti' koju ste doživjeli i koja je reanimirala vaše srce koje 'punih šest godina nije davalo znakove života' pokazala vam je kako se možete osjećati. Nakon šest godina zatvorenosti, vaše srce je poletjelo i prepustilo se. Ne znam što se događalo u dva mjeseca vaše veze i ne znam kako je završila, ali znam da je svakom od nas ljubav najosjetljivije područje. S jedne strane ljubav je čarobna, a s druge strane opasna, jer na površinu izvlači svu ranjivost koja je tu još od djetinjstva.

U ljubavi s vremenom upoznajemo partnera i sebe na sve dubljim nivoima. I sasvim je prirodno da se događaju nesporazumi, da isplivava nepovjerenje, ponekad s, a ponekad i bez razloga. Komunikacija je most između partnera i taj most može biti stabilan jedino ako se kontinuirano gradi. Mnogi parovi počnu svoju vezu iz ljubavi, ali ne mogu tu ljubav zadržati, jer ne znaju graditi taj most i jer nedovoljno poznaju sebe, pa ne mogu ni izreći što ih tišti, što im smeta ili treba.

U ljubavnom odnosu, kao i u bilo kojem drugom važnom odnosu, dobro je imati onoliko povjerenja koliko ga je ta osoba zaslužila. Ljudi postepeno pokazuju jesu li vrijedni povjerenja i što ih bolje poznajemo, to im možemo dati više prilika da u nama inspiriraju povjerenje. S djecom je drugačije. Djeca povjerenje ne biraju, ono im se događa.

Rekla bih da se vama povjerenje dogodilo, da ste tog muškarca vidjeli idealnim, a muškarac osvijetljen idealizacijom nije baš stvaran... Nije čovjek od krvi i mesa, sa svojim manama i problemima, jer treba ga upoznati polako i isto tako polako procjenjivati koliko mu se želite i možete otvoriti bez toga da budete jako povrijeđeni.

Povjerenje je u svojoj senzibilnosti predivno, a samim time i krhko. Ono je to dragocjeno svjetlo u nama i mnogima od nas treba puno osobnog razvoja i životne mudrosti da ga naučimo poklanjati samo onima koji ga zaista zaslužuju.

Volim ovaj Jungov citat: 'Poznavanje svoje tame je najbolji način za nošenje s tamom drugih.' To je zaista tako. Ako poznajem svoj osjećaj bezvrijednosti, onda mogu osjetiti kad me netko vrijeđa. Ako poznajem svoj osjećaj nemoći, onda mogu primijetiti kad me netko baca u nemoć. Ako poznajem svoj bijes, mogu ga poslušati kada se javi jer me netko napao ili iznevjerio. Ako ne poznajem svoju tamu, onda neću ni znati kako mi se dogodila, zašto me preplavila, kako vlada mnome.

A ljubav, energiju i unutarnji mir možete malo-pomalo vratiti dubljim razumijevanjem onoga što vam se zapravo dogodilo, nadam se uz podršku i pomoć stručne osobe. Nemam osjećaj da je odnos s muškarcem s kojim ste doživjeli ovu ljubav dovršena priča. Što ga je činilo tako savršenim? Što se zapravo dogodilo pa ste se tako naglo otvorili i zatvorili? Jeste li si dopustili da tugujete zbog gubitka tog odnosa? Puno je toga što treba istražiti...

Nadam se da sam vam uspjela dati neke smjernice. Znam da vam je teško, ali ako vam se takva ljubav dogodila, to znači da ste spremni za promjenu. Promjena nije laka, ali lakša je od stajanja na mjestu, ugašenog srca, bez osjećaja.

Želim vam sreću, strpljenje i puno empatije prema sebi na tom putu upoznavanja sebe u ranjivosti koju vam je ova ljubav otvorila.

Toplo vas pozdravljam,

Tomica