Radi se o popularnome restoran Wattana Panich i njegovoj poznatoj juhi koja stiže iz ogromnog lonca, visokog 75 centimetara i promjera približno metra i pol. Tajna te, kažu, neobično ukusne juhe počiva na činjenici što kuhari restorana isti lonac juhe drže na laganoj vatri već pola stoljeća. Za to vrijeme na čelu Wattana Panicha izmijenile su se već tri generacije obitelji. Zahvaljujući tome što se u tu juhu svakodnevno dodaju svježe goveđe meso i tripice, restoran dnevno posluži oko 70 kilograma govedine.

Smješten u četvrti Ekkamai u središtu Bangkoka, inače jednom od najpopularnijih gradskih područja za zabavu i jelo, poznato po otmjenim barovima, buticima, modernim klubovima i restoranima koji poslužuju praktički sve moguće regionalne kuhinje (tradicionalno je bilo igralište ultramodernih i bogatih Tajlanđana).

Restoran zauzima dva kata i privlači nevjerojatno veliki broj gostiju. Iako postoje i druge opcije na njihovom jelovniku, prepoznatljiva goveđa juha s rezancima obitelji Kaweeantawong najčešći je izbor posjetitelja. Ta ih je juha dovela i do preporuke u Michelinovom vodiču.

Prema riječima Nattaponga Kaweeantawonga, pripadnika treće generacije vlasnika tog obiteljskog restorana, njegova obitelj nema neki poseban recept za juhu. Objašnjava da svaki od kuhara, trenutačno odgovoran za taj dio jelovnika, kuša juhu i prema svojoj procjeni i nahođenju dodaje sastojke. Neki od dodatnih sastojaka uključuju češnjak, cimet, peršinov korijen, crni papar i gotovo desetak kineskih biljaka.

'Kad sam preuzeo posao, moj bi tata napravio juhu, da bih ju ja kušao i shvatio koji je njezin savršeni okus. Danas već imam toliko iskustva da mi je dovoljno samo pogledati u lonac i odmah će mi postati jasno što nedostaje', tvrdi Kaweeantawong.

Kontinuirano ključanje na laganoj vatri ima za cilj, kaže Nattapong, 'izvući sav okus iz kosti koje se stavljaju u juhu, kao i svog začinskog bilja ili bilo kojeg drugog sastojka, odnosno začina koji se dodaju'.

Wattana Panich ima mnogo stalnih gostiju, koji u restoran dolaze od svoje najranije mladosti i kojima je goveđa juha s rezancima i dalje omiljeno jelo restorana. Mnogi tvrde da je najfinije to što se u njoj lijepo mogu osjetiti okus koštane srži, kao i masnoće iz mesa koje pojačavaju okus drugih sastojaka. Isto tako, odlučno konstatiraju da se kvaliteta juhe nikada nije promijenila, bez obzira koliko dugo dolazili u restoran.

Nema razloga za ne vjerovati im, premda je među onima koji nikada nisu kušali polustoljetnu juhu, a to bi željeli, razumljiva zabrinutost za čistoću starog posuđa. Međutim, Kaweeantawong uvjerava da je juha sigurna za jelo:

'Mnogi misle da nikad ne čistimo lonac. Ali čistimo ga svaku večer. Izvadimo juhu iz lonca, a zatim ju lagano kuhamo preko noći u drugoj posudi, dok se originalni lonac pomno ne opere i očisti prirodnim sredstvima'.