Mnogo roditelja živi s upitnicima iznad glave pitajući se kako je moguće da im je jedno dijete odgovorno, smireno, društveno i sklono suradnji, a s drugim je sve teško i 'naopako'. Velike razlike među djecom česta su pojava, a ova tema postala je osobito popularna prije oko mjesec dana, kada je princ Harry objavio svoje memoare naziva 'Spare' (Rezerva). U njima se žestoko obrušio na brata i još jednom pokazao znakovitu razliku u karakteru i stilu komuniciranja od dvije godine starijeg Williama.

Odgovore na pitanja potražili smo u razgovoru s Marijom Berzati, psihologinjom i psihoterapeutkinjom koja nam je pojasnila o čemu ovise razlike između braće i sestara te što roditelji mogu učiniti da se s njima bolje nose i imaju pozitivan utjecaj na ponašanje djece.

O čemu ovise razlike između braće i sestara?

'Za početak, važno je razumjeti kako dolazi do razlika. Naime svatko od nas nastao je jedinstvenom kombinacijom gena naslijeđenih od roditelja i iskustvima koja su nas oblikovala. Možemo iskoristiti analogiju s računalom pa reći da su geni naš hardver, a njihova kombinacija s iskustvima oblikuje softver - on određuje način na koji vidimo svijet, sebe i druge’, kaže psihologinja Berzati.

Okolina u kojoj dijete odrasta i iskustva iz ranog perioda imaju ogroman učinak na formiranje njegove osobnosti, a posebno je zanimljivo pratiti razlike između blizanaca koji dijele genetski materijal.

'Za to je dobar primjer majke koja je govorila da su njene blizanke potpuna suprotnost. Jedna je mirna, sklona suradnji i ono što bismo nazvali dobrim djetetom dok je druga svojeglava i ne sluša je', kaže psihologinja i pojašnjava zbog čega dolazi do ovakvih suprotnosti:

'Razlog zbog kojeg su blizanke toliko različite u velikoj mjeri leži u načinu na koji im je majka pristupala od prvog dana. Na to je mogao utjecati tijek poroda, koja je od djevojčica bila rođena prva, koja je prva zaplakala, kao i najranija iskustva poput uspješnosti u utišavanju plača, dojenju, dužini neprekinutog spavanja i sl.'

Fenomen samoispunjujućeg proročanstva

Berzati je potom opisala vrlo zanimljiv fenomen koji znanstveno dokazano oblikuje ponašanje djece i dovodi do pojave često izrazitih suprotnosti u ponašanju i karakteru. Riječ je o tzv. samoispunjujućem proročanstvu, tome da se dijete ponaša sukladno očekivanjima roditelja. Dokazano je tako da djeca koja su percipirana kao 'dobra' i od kojih se očekuju odlične ocjene uistinu često budu 'dobra i s odličnim uspjehom'.

'Ako ćemo se vratiti na primjer majke koja opisuje blizanke kao potpuno različite po ponašanju, naglasila bih da je ona sama priznala da neposlušniju kćer ne preferira zbog teške osobnosti. Sukladno tome, sklonija ju je okrivljavati i kažnjavati naspram druge kćeri, za koju bi rjeđe pretpostavila da je kriva. 'Lošija' blizanka će se sukladno samoispunjujućem proročanstvu ponašati u skladu s očekivanjima i davati majci samo još više razloga da je kažnjava i doživljava kao neposlušnu', objašnjava psihologinja.

Bunt princa Harryja samo je odgovor na nametnutu ulogu

Ovaj primjer možemo povezati i s aktualnom situacijom u britanskoj kraljevskoj obitelji, u kojoj je goruća tema odnos princa Harryja prema ostatku obitelji, a posebno njegov animozitet prema princu Williamu.

Kada u obzir uzmemo fenomen samoispunjujućeg proročanstva, možemo primijetiti da su braća imala postavljen potpuno drugačiji životni put. Princ William je od rođenja predodređen da postane kralj dok je Harry oduvijek imao sporednu ulogu budućeg kraljevog brata, odnosno, Harryjevim riječima, 'potencijalnog donatora organa'.

I dok nije upitno to da ih je majka, princeza Diana, jednako voljela i da im ničega nije nedostajalo prilikom odrastanja, od rođenja su pred Williamom bila ogromna očekivanja zbog kojih je drugačije tretiran. Način na koji su doživljavana u okolini garantirao je da će braća imati potpuno drugačije karakteristike, a na svoju ulogu Harry je na kraju odgovorio buntom i izabrao vlastiti put.

Djeca koja su 'nebo i zemlja'

Još jedan čest primjer onaj je kada starije dijete niže uspjehe i roditelji na njega gledaju s divljenjem postavljajući visoke kriterije, a njih je mlađem djetetu vrlo teško dostići.

'Primjerice, stariji brat može imati sve petice u školi pa se na četvorke mlađe sestre gleda kao na neuspjeh. 'Zašto ne možeš biti poput brata?' govori joj se. Iz tog razloga mlađe dijete počinje zanemarivati školu jer ima osjećaj da ne može biti poput starijeg brata i okreće se, primjerice, sportu jer je to jedini način da izrazi svoju autentičnost te se oslobodi usporedbi i nedostižnih očekivanja. Ili može otići u bunt i namjerno postizati lošiji uspjeh imajući osjećaj da se nikada neće osloboditi sjene starijeg brata', ističe psihologinja.

'Nijedno dijete nije imalo dva ista roditelja'

Dr. Berzati napominje da postoji još jedan vrlo važan faktor koji utječe na razlike između mlađe i starije djece, a to je stanje u kojem je bila majka u njihovom najranijem periodu.

'Volim citat dr. Gabora Matea koji kaže da nijedno dijete nije imalo dva ista roditelja. Što pod time točno misli? Pa, najjednostavnije opisano, zamislite majku koja rodi prvo dijete mlada i nesigurna te se nalazi u teškoj financijskoj situaciji i većinu vremena je nervozna i tjeskobna. Potom, pet godina kasnije, s istim partnerom ima drugo dijete, ali sada ima stabilnu financijsku situaciju, kvalitetniji bračni odnos, više podrške, iskustva i samopouzdanja. Možemo reći da je to dvoje djece zapravo imalo potpuno drugačiju majku, a samim time i preduvjete za različit razvoj.'

Kako izaći na kraj s 'težim' djetetom i poboljšati odnos?

Naposljetku je psihologinja pružila nekoliko savjeta što roditelji mogu učiniti da se bolje nose s velikim razlikama između svoje djece i kako da lakše izađu na kraj s onim 'težim'.

'Rekla bih da je nemoguće bilo čemu, pa tako i svom djetetu, prići u potpunosti bez očekivanja, ali ono što možemo jest biti optimistični i razumni u svojim očekivanjima uzimajući u obzir njegove karakteristike. Za početak možemo kultivirati pogled na dijete kao na jedinstvenu osobu koju želimo upoznati i nastojati mu dati ono što baš njemu treba umjesto da na njega gledamo kao na 'teško' dijete. Jedno dijete će, primjerice, spavati cijelu noć i sve jesti, drugo će se od rođenja stalno buditi i biti izbirljivo, što znači da će im biti potrebno prići na drugačiji način i mnogo je lakše prilagoditi svoj pristup ako ne tražimo krivca, nego ako tražimo rješenje problema.'

'Također, važno je pripaziti na uspoređivanje, bilo sa starijim bratom ili sestrom, bilo s rođacima, susjedima i sl. S obzirom na to da je uspoređivanje nemoguće izbjeći u potpunosti, pokušajte ga okrenuti u svoju korist tako što ćete potaknuti zajedništvo među djecom koja onda mogu poželjeti ugledati se na starijeg brata ili sestru i slaviti jedinstvenost svakog djeteta', rekla je psihologinja Berzati te je za kraj iznijela iskustva iz svoje terapeutske prakse:

'Često mi se javljaju majke u ime svog 'problematičnog' djeteta te ih potaknem da i one rade na sebi i da krenu od pogleda u sebe i promišljanja o tome kako mogu pomoći svome djetetu mijenjajući vlastita ponašanja, odnosno kako će na svjesniji način pristupiti svom jedinstvenom djetetu. Radimo i na osvještavaju toga što je njihova, a što dječja odgovornost u skladu s dobi djeteta kako bi mu pomogle u svladavanju problema u svijetu koji ga okružuje.'