Kulturmiks HD PRIJENOSI

Klasična glazba pred digitalnom (r)evolucijom?

Osim njujorškog Meta, čije prijenose uživo prati i zagrebačka publika, i brojne druge umjetničke institucije uvele su praksu HD prijenosa opera i plesa

Uz već uhodane HD prijenose opera iz njujorškog Metropolitana, koji bilježe solidnu posjećenost i među hrvatskom publikom, prijenose opernih produkcija danas osiguravaju milanska Scala te Royal Opera House iz Londona. Istovremeno, izravni prijenosi plesnih produkcija dolaze iz baleta Opere Garnier iz Pariza, Boljšoj teatra iz Moskve te Royal Balleta iz Londona. A HD prijenosima pridružili su se odnedavno i orkestri, Filharmonija iz Los Angelesa, Bečka filharmonija, Berlinska filharmonija te Filharmonijski orkestar iz Philadephije.

aero.capsa.cz
Metropolitan je na programu jednom mjesečno u Lisinskom
Na prvi pogled, dotične vijesti mogu se pozdraviti iz nekoliko razloga. Klasična glazba, u izvedbama glasovitih solista i orkestara, odjednom postaje dostupna znatno većoj populaciji no dosad. Zapravo, ne treba mnogo truda da bi se samostalno nadopunile optimistične najave koje serviraju marketinški odjeli produkcijskih kuća: ne samo da je glazba odjednom dostupna publici koja bi možda htjela posjetiti, ali nema sredstava za nepopularne cijene karata u glasovitim opernim kućama i koncertnim dvoranama, već je pitanje znakovitog povećanja ljubitelja klasične glazbe tek puko pitanje vremena.

No je li HD-ifikacija klasične glazbe, kako aktualni trend naziva New York Times, samo uzlazni proces popularizacije ili se pak treba vratiti poznatoj postavci da medij nikad nije samo nevini prenositelj sadržaja, već aktivno oblikuje sadržaj i smisao?

Estetski aspekti izravnih prijenosa opera, baleta i koncerata su sve samo ne zanemarivi te ističu nekoliko krucijalnih pitanja.

Znači li boravak HD kamera u kazalištu da će se režije odsad prilagođavati close up planovima, a ne originalnom kazališnom formatu? Hoće li prednost nastupa ubuduće imati zgodni vokalni solisti naspram onih koji 'samo' dobro pjevaju? Hoće li dirigenti energičnije mahati štapićem jer se obraćaju mnogo široj publici?

Uostalom, nije nikakva tajna da izvođači, kada ih se snima, uglavnom igraju 'na sigurno' te se klone slobodnijih interpretativnih rizika. A unatoč svoj sofisticiranoj tehnologiji i činjenici da se slika tijekom prijenosa uistinu rijetko 'zamrzava', umjetni zvuk može biti tek ilustracija originalnog, prirodnog zvuka u dvorani.

Također, dok opera i balet pružaju sasvim dovoljno scenske dinamike za žive prijenose, pitanje je kako će publika reagirati pred crno-bijelim odijelima članova orkestra, unatoč svoj karizmi mladog venecuelanskog dirigenta Gustava Dudamela koji predvodi Filharmoniju iz Los Angelesa.

Iako nas se uvjerava da prijenosi još uvijek ne donose ekonomsku dobit, sponzorske i marketinške ambicije produkcijskih kuća nije teško prozreti, a rast trenda ide im samo u korist. Primjerice, kada je prije pet godina Met započeo s prijenosima, procjene o broju publike kretale su se oko 300.000, dok se u aktualnoj sezoni brojka gledatelja procjenjuje na oko 2,4 milijuna.

Galopirajući HD trend donio je, uz plitku glamurizaciju, i neizostavne reality TV elemente u klasičnu glazbu. Za taj samo naizgled 'nemogući susret svjetova' dovoljno je pogledati inscenirana intermezza Metovih prijenosa, u kojima operne dive njujorške kuće igraju ulogu TV voditeljica, pozivajući gledatelje na donacije. Govoreći modernim rječnikom, dok publika jasno dijeli realno od virtualnog iskustva konzumiranja glazbe, prave opasnosti zapravo nema.

Don Pasquale
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još