IZLOŽBA U TIFOLOŠKOM

Vlado Martek - nepopravljivi optimist i romantik

27.02.2015 u 12:34

Izložba Vlade Marteka

Izvor: Promo fotografije / Autor: Vlado Martek

Bionic
Reading

Izložbom Vlado Martek, namijenjenom svim posjetiteljima, Tiflološki muzej je avangardnu umjetnost prilagodio populaciji osoba čija je percepcija zakinuta za neke dimenzije doživljavanja svijeta pa i umjetnosti.

Ovom izložbom Tiflološki muzej želi osobe oštećena vida upoznati s umjetnošću Vlade Marteka te im približiti svijet suvremene umjetnosti. U prilagodbi su korištene dostupne i slijepim osobama prihvatljive tehnike poput Brailleova pisma, verbalnih opisa, filmskih naracija i reljefnih otisaka.

Izložba je, sredstvima Ministarstva kulture, realizirana u suradnji Tiflološkog muzeja i Instituta za istraživanje avangarde, a izloženi radovi su iz Kolekcije Marinko Sudac

Na prvi pogled umjetnički posao Vlade Marteka posve je jednostavan, čak bi se moglo reći i da je svima razumljiv. Taj predpjesnik obraća se širokom auditoriju u javnim prostorima i na ulici. U svojim „pjesmama„ koristi tek puki alat za stvaranje - obično abecedu, olovku ili flomaster, zrcalo, formu soneta itd. Iza njegovih djela krije se provokativni umjetnik, kartograf, te ulični performer. Njegov umjetnički izričaj, na prvi pogled, više bi pristajao zaigranom djetetu nego odrasloj osobi, autoru zavidne umjetničke karijere, navodi se u najavi izložbe koja se otvara 5. ožujka u Tifološkom i traje do 26.3.

Martek je nepopravljivi optimist i romantik, a za sebe tvrdi da je anarhist. Na dokumentarnim videosnimkama njegovih umjetničkih performansa on »mora prvo pokupiti smeće iz ulice da bi napravio pjesmu«, a na drugoj se fizički obračunava s kolegom na ulici, kada prisiljavaju jedan drugoga metaforičnim riječima, Priznaj da si umjetnik, kao da je biti umjetnikom istodobno nešto pogrdno, ozbiljna ljudska mana, pjesnikovo prokletstvo i slično.

Martek smatra odličnim što ljudi, osobito mladi, imaju prilike vidjeti suvremenu umjetnost, tu “otkvačenost”. Neki od njih će poslije razmišljati i zbog toga krenuti boljim putem, osjetiti se sigurnijima, slijediti svoju ludost, neki svoj unutarnji glas. To smatra divnim, tu pedagogiju i didaktiku same umjetnosti. Ta umjetnost se ne izlaže da bi došla publika i gledala je nego da djeluje na mlade ljude u smislu poziva na slobodu mišljenja i izražavanja.