Kulturmiks PRIJEDLOZI I KRITIKE

Dejan Kršić o pravima slobodnih umjetnika

Priča o promjenama u uređenju statusa samostalnih umjetnika ponovo je uzrokovala diskusije, protivljenja, panične reakcije i zaključke, ne nužno povezane s istinom. Svoja viđenja nacrta i postojećeg Zakona o pravima umjetnika i obavljanju umjetničkih djelatnosti, kao i prijedloge rješenja, objavio je dizajner, publicist i prevoditelj Dejan Kršić

Nacrt Zakona o pravima umjetnika i obavljanju umjetničkih djelatnosti ponovno je u zajednicu samostalnih umjetnika unio nemir. Dio samostalnih umjetnika, članova Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika (HZSU), uplašio se da će novi ministar kulture Jasen Mesić uvesti diobu na podobne i nepodobne umjetnike. Prašinu je dodatno podigao članak Ivice Grčara objavljen na portalu liderpress.hr u kojem govori o 'staljinističkoj maniri Ministarstva' te 'podobnim i nepodobnim umjetnicima', piše Dejan Kršić za Kulturpunkt.

Fokus je pritom, smatra Kršić, s osmišljavanja zakonskih prijedloga i unapređenja trenutnog stanja stavljen na kuknjavu o miješanju politike i umjetnosti te spekulacije da se nacrt formira bez uključivanja umjetnika i na brzinu.

Nije izostalo ni reagiranje Ministarstva u kojemu se relativiziraju tvrdnje HZSU-a i tvrdi da je priča o neuključivanju slobodnih umjetnika u kreiranje nacrta prenaglašena i netočna.

'Ako je vjerovati Ministarstvu, Zajednica samostalnih umjetnika je napravila ozbiljan propust i nije izvijestila članstvo na vrijeme, mada – a to su potvrdili i neki članovi HZSU-a – već odavno znaju da se priprema Zakon i pozvani su da sudjeluju u radnoj skupini koja treba usuglasiti prijedlog Zakona', piše Kršić.

Kao najveće probleme nacrta, Kršić navodi to što nije dovoljno radikalan, odnosno ne omogućava sistemsku promjenu nabolje te je tradicionalno birokratiziran i od umjetnika zahtijeva traženje raznih dozvola, potvrda, umjesto da ide automatizmom i podrazumijeva određeno povjerenje.

Nadalje, navodi Kršić, postojeći sustav destimulira rad samostalnih umjetnika i nejednake tretira jednako (s jedne estradni umjetnici i glumci, a praktično svi ostali s druge strane). Značajan je problem i to što u dosadašnjem sustavu uopće nije bio reguliran status raznih novih vrsta samostalnih kulturnih radnika. 'Pa tako kustosi, primjerice, nisu mogli postati članovi HZSU-a kao kustosi nego samo kao likovni kritičari, a kritičari se trenutno nalaze u sekciji književnog stvaralaštva, što je također besmisleno', piše Kršić.

Kao rješenje kategorizacije raznih oblika umjetnosti, Kršić predlaže izbjegavanje uskog određenja 'stručnjaka u kulturi' i definiranje tako da obuhvaća kritičare, producente, kustose, teoretičare i sve druge postojeće i moguće nove profesije.

Na kraju, zaključuje Kršić, status samostalnog umjetnika ne bi smio biti ni socijalna kategorija ni privilegija nekih izuzetno nadarenih, već mora omogućavati rješavanje statusa i ostvarivanje Ustavom zajamčenog prava na rad najširem broju zainteresiranih pojedinaca.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još