Poslije skoro četrdeset godina Švedska akademija je Nobelovu nagradu za književnost dodijelila jednom Šveđaninu, 80-godišnjem pjesniku Tomasu Tranströmeru. Naravno, iz Amerike su se opet mogli čuti prigovori da ih se opet bojkotira, a vrijedi i statistika da je od prethodnih deset dobitnika i dobitnica čak osam iz Europe, no velikog skandala i nezadovoljstva nije bilo. Razlog je jednostavan: većina stručnjaka slaže se s time da je Tranströmer velik pjesnik i opravdan izbor, što naravno ne znači da nema drugih velikih književnika koji bi također bili opravdani izbori.

Ove godine se, dakle, Nobel ipak izvukao od velikih kritika, što se ne može reći za neke druge utjecajne književne nagrade. Prvi primjer otpora književnom ukusu koji promovira određena nagrada dolazi iz Velike Britanije. Riječ je, naravno, o Bookeru, čiji je žiri ove godine očito mnogim piscima i književnim kritičarima stao na žulj.

The Literature Prize – konkurencija Bookeru koji je potonuo u populizam?

Naime, u finale ove nagrade, među brojnim anglosaksonskim piscima priželjkivani shortlist, ušli su relativno nepoznati autori s relativno nepoznatim romanima. Iako je Man Booker službeno definiran kao nagrada koja se vodi 'najboljom kvalitetom u fikciji', u Velikoj Britaniji su neki uvjereni da su ti kriteriji napušteni u ime podilaženja masovnom ukusu i čitljivosti. Tako su u finalu završili debitanti A.D. Miller i Stephen Kelman, književni poletarci sa svojim drugim romanom Patrick deWitt i Esi Edugyan, spisateljica Carol Birch i, jedini etablirani, Julian Barnes. Bookerovom žiriju se nikako ne oprašta to što je odbacio 'The Stranger's Child' Alana Hollinghursta, inače pobjednika s 'Linijom ljepote', a optužuje ga se da se većinom odlučio za pisce u perolakoj kategoriji.

Stoga je skupina nagrađivanih pisaca i književnih poklonika odlučila pokrenuti novu nagradu, nazvanu The Literature Prize. Nagrada će se početi dodjeljivati od sljedeće godine, a uključivat će i američke pisce, za razliku od Bookera, koji u obzir uzima samo autore iz Commonwealtha. Podršku toj inicijativi već su javno dali Bookerom nagrađeni John Banville i Pat Barker te dvostruki finalist David Mitchell. Potonji je za britanski Independent izjavio sljedeće: 'Uvjeren sam da je pojava The Literature Prize dobra stvar. Neporecivo je to da je Booker posljednjih godina sve više favorizirao čitljivost umjesto umjetničke vrijednosti, što je uostalom ove godine i službeno rečeno u očitovanju žirija. To je u redu, ali anglofona književna arena treba i nagradu za koju pridjev 'izazovan' nije prljava riječ te zato podržavam osnivanje The Literature Prize.'

Pokretači The Literature Prize su pak priopćili da im je cilj 'ponuditi čitateljima izbor romana koji je – po mišljenju stručnog žirija – neupitan u svojoj književnoj kvaliteti i ambiciji. Smatramo da javnost zaslužuje nagradu koja će skrenuti pažnju i slaviti najbolje knjige našeg vremena.'

National Book Awards su se same učinile nevažnima

Među dobitnicima američke National Book Award, pokrenute 1950, nalaze se imena kao što su William Faulkner, Saul Bellow, Alice Walker i Cormac McCarthy. Nagrade se dodjeljuju u četiri kategorije: proza, poezija, publicistika i književnost za mlade, a nagrađeni mogu očekivati deset tisuća dolara, brončanu skulpturu i prilično veliku medijsku eksponiranost.

Ove godine je već objava nominiranih započela blamažom. Organizatori nisu uspjeli razlikovati naslove 'Chime' i 'Shine', pa je tako knjiga autorice Lauren Myracle 'Shine' najavljena kao jedan od finalista u književnosti za mlade. A zapravo je među finalistima trebao biti roman 'Chime', koji je napisala Franny Billingsley. Harold Augebraum, izvršni direktor fondacije National Book, novinarima je objasnio da se 'dogodila greška, koja je rezultat loše komunikacije'.

No to je tek manji problem s kojim se američke National Book Awards suočavaju ove godine. Sve su glasnije tvrdnje da je nagrada postala irelevantna jer među finalistima sve više završavaju opskurni autori, dok se odlične knjige preskaču. Zamjera se, primjerice, to što među finalistima nema Jeffreyja Eugenidisa i njegovog romana 'The Marriage Plot', kao ni 'The Submission' Amy Waldman, knjige koja je ljetos dobila odlične kritike. Među onima koji su ušli u finalnu konkurenciju podršku javnosti jedino ima izbor Tee Obreht, čiji je debitantski roman 'The Tiger's Wife' em bio bestseler, em je oduševio kritičare. Zanimljivo, dok se u Velikoj Britaniji Bookeru zamjera populizam, u Americi se National Book Awards zamjera pretjeran elitizam. Književna kritičarka online magazina Salon Laura Miller tako primjećuje sljedeće: 'Ako kategorički isključite knjige koje su se svidjele velikom broju ljudi, ne treba biti iznenađenje to što među finalistima dobijete knjige koje se ne sviđaju velikom broju ljudi.' Miller zaključuje da takva situacija samo ilustrira sve veći jaz između male književne zajednice i šire čitateljske publike te konstatira da su finalisti ove nagrade postali 'ezoterični' i 'većinom pretenciozni promašaji'.

Dobitnik Deutscher Buchpreis - dosadan izbor kojim se igra na sigurno

Njemačkom piscu Eugenu Rugeu

ovogodišnjem dobitniku najvažnije tamošnje literarne nagrade Deutscher Buchpreis, nitko nije zamjerio ezoteričnost ni pretencioznost. I baš je u tome problem, tvrde književni kritičari dnevnog lista Süddeutsche Zeitung i tjednika Der Spiegel. Deutscher Buchpreis se tradicionalno dodjeljuje oko početka Frankfurtskog sajma knjiga te osigurava izabranom autoru bolju prodaju njegovih knjiga. No ove godine se u njemačkoj književnoj javnosti nije našlo glasova oduševljenja zbog nagrađivanja Rugea za obiteljski roman 'In Zeiten des abnehmenden Licht' (U vremenu nestajućeg svjetla).

Dapače, 57-godišnji Ruge je proglašen dosadnjakovićem. Der Spiegel mu zamjera formulaičnost: 'Njemačka povijest plus obiteljska kronika jednako Deutscher Buchpreis.' Nadalje se u tekstu naslovljenom 'Previše pravocrtan pobjednik' kaže da 'Rugeova knjiga neće nikoga nikada zasmetati' jer je 'čvrsto na podu klasičnih romanesknih struktura i jezika'. U tekstu se upozorava da u Njemačkoj ima i 'nekonvencionalnije književnosti', a opći je zaključak da je Eugen Ruge razočaravajuće ziheraški izbor.

Još je oštriji osvrt u Süddeutsche Zeitungu, naslovljen 'Kukavička sredina'. Žiri se optužuje da se 'vodio principom safety first', pa je razočaravajuće to da je 'nagrađena najnovija karika u dugoj povijesti njemačkih obiteljskih romana'. U Rugeovom romanu, kaže se u tekstu, 'nema originalnosti, mašte ni odvažnosti, a ni umjetničkih eksperimenata s jezikom'. Na kraju se poziva da se ubuduće izbjegavaju 'kandidati konsenzusa', koji dosežu tek 'konvencionalno pripovijedanje'.

Iako su prigovori većinom utemeljeni, oni su ujedno izraz određene točke gledišta, koja ne može automatski imati primat nad ostalim perspektivama. S druge strane, uvijek je dobro čuti kritičke glasove, jer se i pisci i književne nagrade koje svi vole itekako trebaju zamisliti o sebi. Također, uvijek postoji sljedeća godina i sljedeća nagrada, kao prilika da se isprave prethodne greške. I počine nove, naravno.