Književnost NJEŽNO ČUDOVIŠTE

Konstruktivna kritika Europske unije

Slavni njemački intelektualac i publicist Hans Magnus Enzensberger se u svojoj novoj knjizi bavi demokratskim deficitima Europske unije, čija birokracija kroz fanatično reguliranje svega i svačega indirektno teži totalitarizmu. Dugi esej pod naslovom 'Nježno čudovište Europa' objavio je Suhrkamp

Ako pitate glavne aktere domaće političke scene koji je najvažniji strateški cilj Hrvatske, velike su šanse da će svi oni, bez obzira dolazili s ljevice ili desnice, za odgovor trebati tek dva slova: EU. Ulazak u Europsku uniju jest ključna odrednica hrvatske politike u proteklih deset godina, što nažalost nije rezultiralo širokom javnom raspravom o samoj Europskoj uniji te mjestu Hrvatske u toj asocijaciji država koja već okuplja 500 milijuna stanovnika.

Imperativ Europske unije zapravo se jednako tretira kao početkom devedesetih imperativ neovisnosti Hrvatske: važno je cilj postići bilo kojim sredstvima, bez obzira hoće li netko kasnije ispaštati zbog toga.

Nema sumnje da ulazak u EU za Hrvatsku donosi mnoge prednosti, ali čak se ni to nije do kraja razjasnilo u domaćoj javnosti, jednako kao ni koji su mogući problemi i mane tog moćnog saveza. Ali ako se time već ne bavi hrvatska politika, općenito nesposobna za pozitivno pedagoško djelovanje (vidi: presuda Gotovini), ne znači da nema ljudi koji EU ne promišljaju bez predrasuda i bez standardnih nacionalno ekstremnih pozicija ili teorija zavjere o masonima.

Odličan primjer konstruktivne kritike Europske unije jest dugi esej njemačkog pisca Hansa Magnusa Enzensbergera, objavljen nedavno pod naslovom 'Nježno čudovište Europa'. Enzensberger se u njemu obračunava s briselskom birokracijom, koja je odavno postala svijet za sebe, te deficitom demokracije koji se tako sve više stvara. Građani EU suočeni su sa 150 tisuća stranica pravila, propisa i uredbi koje Bruxelles konstantno proizvodi, bez naročitog civilnog nadzora ili razmišljanja o nacionalnim i regionalnim specifičnostima, pa se postavlja pitanje kako se iz središnjeg gremija Europske unije uopće gleda na demokraciju.

Enzensberger o EU
Enzensberger, naravno, nije jedan od onih jednostranih bukača koji spas vide u izolaciji, nego je velik pobornik europske suradnje i ujedinjenja, pa je stoga njegova kritika birokratizacije izraz duboke zabrinutosti. Primjerice, jeste li znali da uopće postoji europska agencija EU-OHSA, čiji je zadatak baviti se sigurnošću i zdravstvenom zaštitom radnika? Vjerojatno ne, kao ni velika većina od 500 milijuna stanovnika EU, no OHSA i dalje postoji, zapošljava 64 činovnika, čije djelovanje nadgledaju 84 različita upravna odbora.

S takvim primjerima u odličnoj istraženom 'Nježnom čudovištu Europa' autor lako poentira da građani EU imaju obavezu angažirati se mnogo više u demokratizaciji i nadgledanju briselskih birokrata, umjesto da se zatvaraju u svoje zastarjele nacionalne ljušture i isprazno gunđanju protiv centara moći. U takvoj situaciji nije ni čudo, navodi Enzensberger, da tek 49 posto Europljana gleda pozitivno na članstvo svoje zemlje u EU, a tek 42 posto ima povjerenja u briselske institucije. A kada je riječ o tim institucijama, tu tek nastaje kaos, jer pitaj boga što se uopće krije iza sljedećih akronima: FAC, ECOFIN, JHA, COMP, ENVI, EXC, TTE, CA, EAC, RTD, TAXUD, MOVE, ECHO, BEPA itd.

Hans Magnus Enzensberger
ipak ne propušta podsjetiti da je europsko udruživanje ovom kontinentu poklonilo i više od 60 godina bez rata, što je u Europi rijedak uspjeh, a omogućena je i nevjerojatna sloboda kretanja i ekonomski i društveni napredak, kakav se bez EU nikad ne bi dogodio. Baš zato i jest važno ne prepustiti se birokratizaciji onoga što Europa jest i što tek treba postati.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još