Književnost KNJIŽEVNA KRITIKA

Životne vinjete J. G. Ballarda

'Čuda života' jedna je od posljednjih knjiga velikog britanskog pisca J. G. Ballarda, kojoj je dao podnaslov 'Autobiografija'. Nakon čitanja ove knjige jasno je da ona nema mnogo veze s onim što se inače očekuje od jedne autobiografije, iako Ballard opisuje i svoje djetinjstvo, odnos s roditeljima, ratna iskustva, upoznavanje svoje supruge i sve ostale stvari koje se očekuju u takvom štivu

Njegov je pristup vrlo osoban, ponekad čak i potpuno intiman, pa se 'Čuda života' grade kao zbirka životnih vinjeta, u kojima se važni i dalekosežni događaji sudaraju sa svakodnevnim i profanim, baš kako se i živi život.

U slučaju Jamesa Grahama Ballarda (1930-2009) bio je to jedan bogat, ponekad opasan i nevjerojatan, a većinom uspješan i sretan život, što ne znači da je bio dosadan. Priča započinje u Aziji, gdje je Ballard proveo prve godine života, čiji je najdramatičniji dio opisan u romanu 'Carstvo sunca', po kojem je i Steven Spielberg snimio jedan od svojih najboljih filmova.

Mladi Ballard je bio zaštićeno bogataško dijete u urbanom paklu Šangaja, grada u koji se slijevala kineska sirotinja i čije su ulice za mnoge bile smrtonosne.

S druge strane, Šangaj je bio i gospodarsko središte u kojem je živio velik broj zapadnjaka, u luksuznim i izoliranim četvrtima, a mentalno svjetlosnim godinama od domaće sirotinje čiji je rad omogućavao njihov raskošni stil života. Ballard se tako u 'Čudima života' prisjeća da se kao dječak nije nikako uspijevao, svom trudu unatoč, sprijateljiti sa sinom jedne od sluškinja koje su radile za njegove roditelje, a tek kasnije je razumio da to nije dozvoljavao kontekst.

U svojoj književnoj karijeri J. G. Ballard se nije toliko bavio svojim životom koliko egzistencijom u svijetu koji polako preuzima tehnologija. Distopija je bila njegovo književno dvorište, bez obzira je li riječ o 'Kokainskim noćima' ili 'Sudaru', njegovim slavljenim romanima. Iz današnje perspektive se može činiti čak i konzervativna ideja o ljudima koji se seksualno uzbuđuju u prometnim nesrećama, s obzirom da je internet omogućio seksualne fetiše svake vrste, ali 1973. godine, kada je 'Sudar' izašao, mnogi su bili skandalizirani Ballardovim kliničkim pristupom, a još više samom idejom da ljudi svoju seksualnost prenose na strojeve.

S obzirom da je danas potpuno uobičajeno da čovjek ima najintimniji odnos s vlastitim mobitelom, Ballardove ideje se pokazuju itekako proročanskim. U 'Čudima života' otkriva i da su velik dio njegovog pisanja inspirirale psihoanaliza i francuski nadrealizam, no čitatelji Ballardovih romana znaju da je svaka moguća inspiracija prošla kroz njegov um i na kraju postala unikatno autorova.

Među brojnim Ballardovim knjigama svakako treba spomenuti i 'The Atrocity Exhibition', koja je predstavljala njegov komercijalni proboj krajem šezdesetih, ali ne jer je britanska čitateljska publika odjednom, nakon nekoliko objavljenih knjiga, shvatila da pred sobom ima suvremenog klasika u nastajanju, nego zbog sudskog skandala.

Naime, J. G. Ballard je zbog spomenutog romana u Velikoj Britaniji optužen za opscenost, dok je u Americi službenom odlukom nakladnika Doubleday spaljeno cijelo prvo izdanje romana. Zapravo i ne čudi što se 'The Atrocity Exhibition' nije svidjela tadašnjim dežurnim moralistima, o čemu najbolje svjedoče naslovi pojedinih poglavlja: 'Love and Napalm', 'Why I Want To Fuck Ronald Reagan'. Potonji je pak Ballardov proročanski politički pamflet, u kojem ismijava medijsku adoraciju političara, što je danas opće mjesto koje se rijetko propituje.

Spajanje naizgled nespojivog je oduvijek bila Ballardova specijalnost, a ona se primjećuje i u autobiografskim 'Čudima života'. Primjerice, kada opisuje kako je upoznao svoju suprugu, Ballard napominje da se sve to odvijalo u sjeni ubojstava poznatog britanskog serijskog ubojice Johna Christieja, koji je zadavio najmanje šest žena u istoj ulici u kojoj su živjeli tada mladi Ballard i njegova buduća supruga Mary. Prikaz njihovog braka iznutra, kao i kasnijeg roditeljstva, sigurno su najljepše stranice ove autobiografske proze. Nju u Hrvatskoj pak možemo čitati zahvaljujući Nakladi Ljevak i odličnom prijevodu Ivane Šojat-Kuči.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još