TV KRITIKA ZRINKE PAVLIĆ

Trebali smo doznati sve o budućnosti HRT-a, no nismo doznali - ništa

01.06.2017 u 14:16

Bionic
Reading

Sinoćnje 'Otvoreno' bilo je najavljeno kao posebna emisija o prijedlogu programskih obaveza HRT-a od 2018. do 2022. Togonal je zbog toga u studiju okupio televizionare, vijećnike programskih i elektroničko-medijskih vijeća te ostale znalce i funkcionere, a oboružao se i detaljnim informacijama o pretplati. U emisiji, međutim, osim načelnih nabadanja na opće teme i mjesta, nije bilo ničeg posebnog. Osim možda izjave Renata Kunića da ne zna ni za kakve političke pritiske na informativni program HRT-a. To je bio jedan baš poseban i dirljiv trenutak.

Hrvatska radiotelevizija krajem je travnja (preciznije, 29. travnja) pokrenula javnu raspravu o prijedlogu svojih programskih obaveza od 2018. do kraja 2022. Te programske obaveze dio su ugovora koji HRT sklapa s Vladom Republike Hrvatske, a prijedlog tih obaveza možete pročitati na ovom linku. Kao i uvijek kad je riječ o takvim dokumentima i takvim javnim raspravama, riječ je o prilično temeljitom, ali i suhoparnom dokumentu koji većina javnosti neće pročitati, a još će ga manje pripadnika javnosti doista proučiti i shvatiti. Sudjelovanje javnosti u raspravi o tim dokumentima zato će se - osim u slučajevima nekih organizacija, udruga i stručnjaka koji i inače sudjeluju u stručnim raspravama o javnoj televiziji - vjerojatno svesti samo na pojedinačne upite o tome zašto nema više nogometa i formule 1, primjedbe o tome da su svi filmovi koji se prikazuju na televiziji stari i uvijek popularnu makljažu oko toga treba li na javnoj televiziji prikazivati sve aspekte političkih svjetonazora i interesa ili samo one koje podržava većina.

Čovjek bi, međutim, očekivao da će emisija kao što je 'Otvoreno' - kad se već najavila kao posebna emisija povezana s tom javnom raspravom - ponuditi nekakav sažetak tog dokumenta, približiti ga gledateljima, istaknuti njegove najvažnije točke, pojasniti što znače neka temeljna načela te da će se onda na tom temelju u emisiji i raspravljati. To se sinoć nije dogodilo.

 

Ono što se sinoć odvilo u toj, posebnoj emisiji 'Otvorenog' mnogo je više izgledalo i zvučalo kao samo još jedan rukavac rasprave koju ljudi upućeni u pojedinosti rada i programa HRT-a vode ovako i onako, kad javne rasprave ima ili nema, kad je ovakav dokument aktualan ili kad nije. Rasprava u studiju odvijala se kao da svi gledatelji točno znaju što piše u prijedlogu programskih obveza HRT-a, ali se istodobno o nekim drugim karakteristikama HRT-a - paradoksalno - raspravljalo kao da su gledatelji prespavali zadnjih dvadeset pet godina i nemaju pojma ni što je HRT ni od čega se sastoji ni koji su najčešći prigovori i problemi povezani s njegovim programom.

Ne može se reći da baš u cijeloj emisiji nije bilo nikakvog plemenitog truda ni ama baš nikakvog pokušaja približavanja nekih podataka gledateljima. Recimo, Mislav Togonal  svojski se potrudio da nam izdeklamira koliki dijelovi pristojbe, i to točno u postocima, odlaze kojim organizacijama i kojim organizacijskim jedinicama HRT-a. Isto nam je tako i izrecitirao i koliko točno iznosi pristojba u onim europskim državama koje je imaju. Neki od tih podataka možda mogu biti korisni pri detaljnom proučavanju financiranja javnog medijskog servisa, ali nisam sasvim sigurna (možda se varam) da je to baš tako važnu za jednu takvu emisiju. 

S druge strane, o nekim se drugim pitanjima povezanim s HRT-om i njegovim programskim obavezama nije razgovaralo uopće ili se razgovaralo preopćenito, načelno i opet - kao da sudionici emisije nastavljaju svoje rasprave s ovog ili onog vijeća, gdje je to sve već mnogo puta ponovljeno i svi znaju na čemu se cijela ta rasprava temelji. Evo, recimo, meni bi bilo jako drago čuti što točno na HRT-u smatraju javnim interesom, tko i kako odlučuje je li nešto od javnog interesa ili nije i koje su metode reguliranja toga da se od javnog interesa ne odstupa. Voljela bih i znati kako se točno - kvalitativno i količinski - klasificiraju vrste sadržaja koje u sklopu tog javnog interesa publiku informiraju, obrazuju i zabavljaju, voljela bih znati kojim se rezonom u svim tim načelima i smjernicama opravdavaju neki programski sadržaji, neke uredničke odluke, neke kadrovske pretumbancije i slično. 

Dakle, bilo bi zgodno da se barem nekim slikovitim primjerom gledateljima moglo objasniti koje se emisije i ostali sadržaji emitiraju i na koji se način emitiraju pa da se njima, kako piše u prijedlogu programskih obaveza, sudjeluje u kulturnom obogaćivanju i oslobađanju potencijala te, na primjer, potiče kreativnost i inovativnost. Bilo bi zgodno i da se, recimo, objasni i kako se u ta načela, recimo, uklapa repriziranje domaćih jeftinjon sapunica na Drugom programu. Ili da su, kad se već Togonal bio uhvatio citiranja cifri koje se iz pristojbe izdvajaju za ovo ili ono, barem malo zagrebli po temi koja bi objasnila zašto je HRT-u potreban toliko velik broj djelatnika. Ili koliko, povrh financiranja iz pristojbe, zarađuju od reklama i kako se raspoređuje taj novac. 

Gosti u studiju imali su bez sumnje plemenite namjere kada su, gotovo svi redom, gledateljima počeli objašnjavati zbog čega se javni servis ne bi smio natjecati s komercijalnima, zašto u slučaju javnog servisa gledanost, slušanost i slični kriteriji ne mogu biti primarni, bilo je čak i hvalevrijedno kada su se dotakli teme razlikovanja javnog interesa i udovoljavanja prohtjevima javnosti. No, kao što rekoh već prije, to je sve ostalo ili u preopćenitoj zoni ili se o svemu tome razgovaralo kao da su gledatelji također članovi svih onih vijeća u kojima sjede i sudionici emisije. I zbog toga je cijela emisija ostala nekako visjeti u zraku, s dojmom da su se, kao i mnogo puta dosad, okupili znalci u studiju na Prisavlju, mnogo govorili i - rekli ništa. Taj dojam nije baš sasvim točan - nije baš skroz istina da nisu rekli ništa, ali sinoćnje 'Otvoreno' nije bilo baš jak doprinos javnoj raspravi o javnom medijskom servisu. Bio je samo još jedna ilustracija toga da televizionari i slični djelatnici upućeni u javne medijske servise baš i ne znaju najbolje komunicirati s javnošću, a da gledatelji - shodno tome - baš sasvim ne razumiju što je javni medijski servis. Sve se svelo na to da nekolicina pametnih ljudi među sobom raspravlja o javnoj televiziji i radiju, a gledatelji traže više sporta, zabave, novije filmove i 'da nas prestanete gnjaviti s lažljivim političarima'.

Drugim riječima, sinoćnje posebno 'Otvoreno' nije ni po čemu bilo posebno. Jedini poseban trenutak bio je onaj u kojem je Renato Kunić izjavio da nikada u informativnom programu HRT-a nije doživio nikakve izravne političke pritiske. To je bio doista poseban trenutak. Čak do neke mjere i ganutljiv. No nisam sigurna koliko je pridonio javnoj raspravi o programskim obvezama HRT-a.