Talijanska aviokompanija Alitalia objavila je da je pozvala državu da joj imenuje privremenu izvanrednu upravu koja bi u idućih šest mjeseci trebala odlučiti o budućnosti tog avioprijevoznika, baš kao što je to učinio i Agrokor. Uprava se na potez koji miriše na bankrot odlučila na temelju odluke vlasnika što je uslijedila nakon što su zaposlenici odbili predloženi plan restrukturiranja poslovanja. Rim se jučer odlučio kako će izvanrednu upravu voditi Luigi Gubitosi, talijanski biznismen, koji je između ostaloga bio i na čelu državne radiotelevizije Rai.

Plan koji je dogovaran sa sindikatima, i koji je uključivao refinanciranje dvije milijarde eura dugova, ali i niže plaće te otkaze za 1500 do 2000 ljudi među 12.500 zaposlenih u kompaniji, zaposleni su glasanjem odbacili početkom prošlog tjedna. Menadžmentu nakon toga nije preostalo drugo nego da sazove skupštinu dioničara koja je donijela odluku o pokretanju postupka izvanredne uprave.

Antonio Piras, predstavnik sindikata Alitalije, izjavio je za Reuters da su plan restrukturiranja 'predložili oni koji su odgovorni za propast kompanije' i da 'ako mora biti otpuštanja, menadžeri bi trebali biti prvi koji će otići'. Piras je dodao i da se predstavljenim planom žrtva tražila samo od zaposlenih, a ulaganja su bila neznatna.

Izvanredna uprava trebala bi ispitati postoje li šanse da se spasi barem neki profitabilni dio kompanije, postoje li možda zainteresirani kupci ili Alitaliju treba trajno prizemljiti i poslati u likvidaciju. Sadašnji dioničari odbijaju investirati još novca, a kako je odbijen plan restrukturiranja, Alitalia nije ni u mogućnosti dodatno se zadužiti na međunarodnom tržištu.

Zaposleni u aviokompaniji nadali su se da će talijanska država još jednom priskočiti u pomoć financijskom injekcijom, kako je to već napravila mnogo puta do sada. No talijanski ministar financija Pier Carlo Padoan odbacio je ikakvu mogućnost nacionalizacije. Vlada u tome, čini se, ima podršku javnosti. Prema nekim anketama, čak tri četvrtine talijanskih građana smatra da bi Alitaliju trebalo pustiti da propadne.

Ovo je već drugi put u posljednjih desetak godina da spomenuta kompanija propada. Striktno gledano, sadašnja Alitalia nije ona koja je osnovana 1946. godine i koja je likvidirana krajem 2008. Tada je zbog neprofitabilnosti i dugogodišnjih gubitaka koji nisu nestali ni brojnim intervencijama talijanskih vlasti dio imovine originalne Alitalije za nešto više od milijardu eura preuzela grupa investitora okupljena pod akronimom CAI (Compagnia Aerea Italiana). Među preuzetom imovinom našao se i brend i kompanija je nastavila poslovati pod poznatim imenom.

No novi vlasnici nisu uspjeli preokrenuti 'kulturu neprofitabilnosti'. Alitalia je nastavila poslovati negativno i iduća kriza koja je priprijetila daljnjem postojanju kompanije zahuktala se 2014. godine. Tadašnji talijanski premijer Matteo Renzi uspio je isposlovati nove investitore i u ljeto 2014., preuzevši 49 posto dionica, u vlasništvo Alitalije ušla je bliskoistočna aviokompanija Etihad Airways sa sjedištem u Abu Dhabiju. Ostatak vlasništva bio je u rukama talijanskih investitora, među kojima su bile i velike banke UniCredit te Intesa, svaka s po 15 posto dionica.

Ispočetka se činilo da je sve krenulo u boljem smjeru. Gubitak od 580 milijuna eura zabilježen u 2014. godini smanjen je na 199 milijuna u 2015. i vlasnici su se nadali pozitivnom poslovanju ove godine. No lani se situacija na tržištu ponovo pogoršala. Niz terorističkih napada u Europi utjecao je na potražnju za letovima, a Alitalia se nije mogla nositi s konkurencijom diskontnih prijevoznika koji sve jače preuzimaju turistički promet prema Rimu. Čak niti članstvo u udruženju avioprijevoznika SkyTeam, u kojem su joj glavni partneri Air France/KLM te američki Delta Air Lines, nije joj previše pomoglo jer zbog odnosa u toj alijansi nije mogla povećati broj profitabilnih letova prema Sjevernoj Americi.

Najnovija situacija s izvanrednom upravom, u kojoj mnogi zasad kao mogući izlaz vide jedino konačno gašenje kompanije, najteže će pasti legendarnom talijanskom menadžeru Luci Corderu di Montezemolu. Bivši šef Ferrarija i Fiata preuzeo je ulogu predsjednika Alitalije, što je zasebna pozicija u odnosu na glavnog izvršnog direktora, sredinom 2014. godine, poslije dolaska Etihada, te je još zimus pregovarao s talijanskim vlastima o opstanku Alitalije prođe li novi plan restrukturiranja. Montezemolo, koji se nalazio i na čelu povučene rimske kandidature za Olimpijske igre 2024. godine, u pregovorima s vlasnicima, državom i zaposlenima pokušao je osigurati novi smjer za Alitaliju, no to mu nije uspjelo.

Iako je talijanska vlada obećala da će osigurati Alitaliji novi kredit u rasponu od 400 do 500 milijuna eura kako bi kompanija mogla redovno poslovati idućih nekoliko ljetnih mjeseci, dok traje izvanredna uprava, nada da će se pronaći novi investitor ili kupac u ovom trenutku je vrlo mala. Vječiti krug u kojem su se izmjenjivale financijske krize, pokušaji restrukturiranja ili privatizacije, promjene menadžmenta, štrajkovi nezadovoljnih zaposlenika i pomoć države u zadnji čas izgleda više neće postojati.

Alitalia bi se stoga mogla pridružiti nizu drugih europskih nacionalnih avioprijevoznika, poput švicarskog SwissAira, belgijske Sabene i mađarskog Maléva, koji su u posljednja dva desetljeća bili prisiljeni sklopiti krila jer se nisu uspjeli othrvati konkurenciji i prilagoditi promjenama na tržištu.