U 100 GODINA

Utrka za pedigreom pse je pretvorila u bolesne karikature

08.10.2014 u 13:02

  • +3

Čistokrvni psi

Izvor: Wikimedia Commons / Autor: Wikipedia

Bionic
Reading

Čistokrvno podrijetlo i pedigre uobičajeno se doživljavaju kao garancije ljepote, ali i zdravlja pasa. No svjetski stručnjaci u posljednje vrijeme sve glasnije upozoravaju na to da priča o čovjekovu uzgoju i razvoju novih pasmina u zadnjih stotinjak godina ima i mračnu stranu

Naime, danas se zna da mnoge pasmine koje je čovjek 'usavršio' kako bi bile slatke i umiljate ili pak izgledale opasno i bile dobri čuvari, čak i one koje se na prvi pogled doimaju snažno i zdravo, nerijetko pate od ozbiljnih zdravstvenih problema koji imaju različite uzroke.

Naglašavanje karakteristika do bizarnosti

Jedan od njih svakako je pretjerivanje s razvojem određenih karakteristika, ponekad do bizarnih razmjera, unatoč tome što one mogu škoditi zdravlju. Primjerice, inzistiranje na skraćivanju njuške buldoga i pekinezera dovelo je do toga da oni danas često otežano dišu. Izdužene leđne linije kod baseta, korgija ili jazavčara uzrokovale su displaziju kostiju – kosti se deformiraju, uzrokuju bolove i slabije su otporne na frakture. Veliki psi poput bernardinaca ili doga zbog opterećenja nerijetko imaju tumore na kostima nogu. Neke boje dlake, kao primjerice kod koker španijela, povezane su pak s genima koji su također i nositelji sklonosti prema agresiji...

Parenje šampiona u bliskom srodstvu

Drugi je problem taj što su uzgajivači, u nastojanju da dobiju psa koji će po psihologiji i fiziologiji – dužini nogu, ušiju, obliku njuške, visini ili nekom drugom svojstvu biti najbliži idealnom psu opisanom u standardu pasmine, često parili bliske srodnike. Poznato je da incestuozno parenje uzrokuje brojne štetne kombinacije gena koje rezultiraju degeneracijama ili bolestima. Genetske bolesti uglavnom su recesivne što znači da potomak mora naslijediti loš gen od oba roditelja da bi se problemi manifestirali. Budući da su geni koji nose bolesti u normalnim okolnostima rijetki, vjerojatnost da ih mladunac naslijedi od oba roditelja malena je. Međutim, kada se pare genetski slični srodnici, ona postaje vrlo velika.

Smanjivanje genetske raznovrsnosti

Treći problem nastao je zbog modela uzgoja koji je poznat pod nazivom Matador. U njemu se odabire mužjak najviših ocjena s izložbi kako bi spario što više ženki i ostavio što više svojih potomaka. Na taj način smanjuje se genetski bazen i raznovrsnost genoma u pasmini te se dobiva pasmina puna klonova u kojoj su svi psi genetički slični. Rezultat je taj da imaju iste predispozicije za ista svojstva, ali i za iste nasljedne bolesti te oslabljen obrambeni sustav.

Životinje pate!

Kako bi ilustrirao navedene promjene i probleme, bloger Caen Elegans napravio je 2012. galeriju u kojoj je usporedio kako su neke od najpoznatijih pasmina izgledale prije stotinu godina i danas. (Možete ih vidjeti u fotogaleriji gore s opisima karakterističnih problema.)

Jedan od drastičnijih primjera koji mnogi stručnjaci navode su kavalir španijeli kralja Charlesa. Oni su zbog linijskog parenja u bliskom srodstvu poznati kao pasmina koja ima puno genetičkih poremećaja - u velikom postotku imaju šum na srcu, siringomijeliju (bolest u kojoj se tekućinom ispunjene šupljine razvijaju unutar leđne moždine u blizini mozga i prerastaju taj prostor zbog čega dolazi do niza problema; oni se mogu manifestirati u umišljenom svrabu, češanju i sl.), epizodijsku padavicu, trombocitopeniju, displaziju kukova ili probleme s ušima i očima. Zbog siringomijelije u uznapredovaloj fazi, neki žive u teškim bolovima pa ih je ponekad nužno uspavati kako bi im se skratile muke (pogledajte video dolje).

Postoji jednostavno rješenje!

Svakom pravom ljubitelju pasa stalo je do toga da mu ljubimac ne bude samo šampionskog izgleda, nego i da bude zdrav, dugovječan i sretan.

Naša znanstvenica Mateja Janeš, mag. ing. genetike i oplemenjivanja životinja, kaže da ovaj problem zapravo uopće nije teško riješiti – potrebno je samo da uzgajivači i suci za dobrobit pasa surađuju sa stručnjacima.

'Svaki genetički poremećaj ima uzrok u određenom genu i može se detektirati. Genetičkim testiranjem pasa i smislenim parenjem po napucima genetičara, većina genetičkih poremećaja mogla bi se iskorijeniti', objasnila je za tportal.hr Janeš koja se kod nas jedina bavi ovom problematikom.

'Druga mogućnost, koja bi došla u obzir kod jako uništenih pasmina poput engleskog buldoga jest takozvano osvježavanje krvi. To je postupak smislenog parenja s psom neke druge, ali opet dovoljno slične pasmine, koja ima zdrave gene za tražena svojstva. Na taj način bi se u pasminu unijeli određeni zdravi geni a da joj se ne promijene glavne odlike. Ocjenjivanjem psa koji najbolje odgovara standardu, ali je pritom i genetički najzdraviji, najboljim ocjenama na izložbama pasa, također bi se spriječilo širenje genetičkih poremećaja. Vlasnici pasa u suradnji s uzgajivačima, kinološkim sucima, veterinarima i genetičarima mogu dugoročno promijeniti sudbinu svojih pasa imajući na umu to da je cilj modernog uzgoja pas koji živi dugo, zdravo i sretno', istaknula je Janeš.