OTETI ZA KRISTA

Kako se popravni domovi pretvaraju u mučionice

26.07.2014 u 07:20

Bionic
Reading

Zamislite da vas netko nasilno odvede u stranu zemlju, izolira od svega vama poznatoga i fizički zlostavlja da bi vas mentalno preoblikovao i 'ispravio' stvari koje vas čine onim što jeste. Upravo to se može dogoditi problematičnim američkim tinejdžerima

Problematičnim i ako su žrtve seksualnog zlostavljanja ili priznaju da ih zanima isti spol pa ih roditelji šalju u autoritarne popravne ustanove u SAD-u ili u inozemstvu. O njihovim sudbinama govori dokumentarac autorice Kate Logan 'Oteti za Krista', koji ovih dana diže prašinu u SAD-u.

Stasajući u buntovnu tinejdžericu u kaotičnoj obitelji vjerskih fanatika, 15-godišnja Deirdre S. iz američke države Mississippi željela je pobjeći od njih u neki internat. Njezini roditelji, inače kršćanski fundamentalisti, izabrali su Escuela Caribe, terapeutski internat u Dominikanskoj Republici, koji je vodila američka vjerska organizacija Novi horizonti.

Vjerujući da bježi od obiteljskog nasilja, ubrzo je shvatila da je ušla u instituciju u kojoj je fizičko i psihičko nasilje bilo sastavni dio odgojnog programa, ispovijeda Deirdre u Newsweeku svoju životnu priču. Bila je to, kaže, izolacija i treniranje strogoće po metodama iz romana Charlesa Dickensa, zlostavljanje u ime rehabilitacije.

Brutalne metode mučenja

Preodgoj je počeo satima iscrpljujućeg treninga pod kontrolom glavnog nadglednika, tzv. kućnog oca. Na taj joj je način slamao volju, jer je, prema njegovoj teoriji, patila od nepoštovanja autoriteta te ju je prvo trebalo slomiti višesatnim sklekovima i nošenjima na glavi brda knjiga s podignutim rukama dok ne bi pala u nesvijest od iscrpljenosti i bolova. 'Otac' je nadzirao učenice dok su se presvlačile, organizirao kontrolu održavanja higijene najintimnijih dijelova tijela, određivao koliko moraju jesti, neposlušnost kažnjavao udarcima kožnim remenjem po stražnjici ili boravkom u 'tihoj sobi', samici sa samo jednim tankim madracem na golom podu, a jednoj djevojci nije dao dozvolu za odlazak u nužnik zbog 'manipulativnog načina kojim je to tražila', sve dok se ponižena nije pomokrila pred cijelim odjeljenjem.

Telefonski razgovori s roditeljima su snimani, pisma otvarana. Svaki odmak u ponašanju, emocijama ili učenju smatran je svjesnom pobunom.

Oteti za Krista

Depresija, strahovi, poteškoće u učenju bile su, prema tvrdnji Deirdre S., razlog da roditelji zaključe kako imaju 'tešku djecu' koju će autoritarna ustanova dovesti u red. Mnogi su se ovdje našli zbog minornog delikta, a među polaznicama bilo je mnogo djevojčica, žrtava seksualnog zlostavljanja, jer su svoje neprorađene traume izražavale neprilagođenim ponašanjem.

Deirdre S. danas je odrasla žena, ali njezina iskustva ni mnogo godina nakon napuštanja Escuele Caribe nisu se razlikovala od slučajeva koje je američka redateljica Kate Logan iznijela u svom dokumentarcu 'Kidnapped for Christ' (Oteti za Krista), nedavno predstavljenom na Slamdance Festivalu (underground alternativa poznatom Sundanceu). Tijekom kolovoza prikazat će se na još nekoliko filmskih smotri u Los Angelesu, Coloradu i Marthas Wineyards, a već sada je izazvao bučne reakcije te jedan kritičar piše: 'Najgora strava koju ove godine možete vidjeti na filmskom platnu ne spada uopće u žanr horora, nego u dokumentarac.'

Ukradena sloboda

'Zamislite da vas netko nasilno odvede u stranu zemlju, izolira od svega vama poznatoga i fizički zlostavlja da bi vas mentalno preoblikovao i 'ispravio' stvari koje vas čine onim što jeste. Iako nema ništa lošega u organiziranim vjerskim institucijama, ovaj dokumentarac pokazuje kako stvari mogu postati upitne, kada djetetu ukradete slobodu i zabranite mu da djeluje autonomno ili jednostavno bude ono što jeste, pa čak i gej' - piše James Kim u Out Magazineu.

'Saznavši slučajno za Escuelu Caribe, željela sam snimiti ljudsku priču o zalutalim klincima koji traže svoj put. Došla sam s idejom da je riječ o običnom alternativnom terapijskom programu s elementima kulturne razmjene, ali sam otkrila cijeli jedan sustav zlostavljanja djece i gaženja njihovih ljudskih prava', govori Kate Logan koja u svom mučnom dokumentarcu prati slučajeve nekoliko američkih tinejdžera, otetih iz svojih domova i na silu odvedenih u evangelističku školu u dalekoj karipskoj zemlji. Budući da je i sama evangelistica, nije imala problema s dozvolom snimanja.

Zašto otetih? Ne znajući kako disciplinirati malodobno dijete, problematično zbog alkohola, droge, krađe ili neuspjeha u školi, frustrirani roditelji, naime, mogu unajmiti posebnu agenciju koja će se pobrinuti da ih se strpa u neku odgojnu i obrazovnu ustanovu, gdje će od njih uz pomoć posebnih terapija načiniti 'normalne ljude i pokazati im put do Krista'.

Bolje i to, kažu, nego da im djeca završe u zatvoru, na ulici ili na groblju kao žrtve kakve bande. Zvuči razumno, da Loganica nije otkrila kako su razlozi slanja klinaca u Escueli Caribe u najmanju ruku bili vrlo šareni, dvojbeni i rastezljivi, taktika se svodila na ispiranje mozga, kazna na sate mirnog stajanja licem okrenutim prema praznom zidu, a sve to u sustavu koji nitko ne kontrolira, jer se nalazi u stranoj zemlji izvan američkog zakona.

Napadi panike i treniranje strogoće

Samo tako se moglo dogoditi da se jedna djevojka u Escueli Caribe našla zbog kroničnih napada panike, zbog čega je imala problema s učenjem te je, umjesto pomoći psihoterapeuta, podvrgnuta treniranju strogoće. Mentalni problemi redovito su se rješavali metodom uspostavljanja autoriteta. Autorica je zabilježila mnogo slučajeva u kojima su roditelji poslali djecu na preodgoj zbog homoseksualnih sklonosti, a posebno se usredotočila na priču 17-godišnjeg tinejdžera Davida iz Kolorada, inače odličnog učenika, koji je poslije mature planirao upisati glumu. Nakon priznanja roditeljima da je gej, jedne noći nepoznati su ga ljudi izvukli iz kreveta, ruke vezali remenjem i strpali u zrakoplov za Dominikansku Republiku na 'liječenje', gdje mu je zabranjena svaka komunikacija s prijateljima i nastavnicima u domovini.

'Mama je rekla da nikada ne bi mogla voljeti sina geja', ispovijeda se David u filmu, a potresena njegovim slučajem, autorica mu je čak pomagala pri bijegu. Kada je Loganova o tome razgovarala sa školskom savjetnicom Cindy Hundley, ova je tvrdila da se u školi ne provodi nikakva terapija s namjerom promjene seksualne orijentacije, nego kroz savjetodavne razgovore pomažu učeniku da shvati svoju heteroseksualnu prirodu.

Materijal o Escueli Caribe snimljen je još prije nekoliko godina, internat je u međuvremenu zatvoren i otvoren pod novim imenom, ali je Loganova nastavila istraživati otkrivši stotine sličnih odgojnih zavoda za maloljetnike u Americi i inozemstvu, cijelu unosnu industriju popravnih domova zatvorskog tipa s umilnim smiješkom u koje roditelji ili sudovi šalju tisuće djece, a godišnji troškovi boravka, kao u Escueli Caribe, dosižu i do 72.000 dolara.

Nehumani programi

Kako se moglo dogoditi da je tisuće djece prošlo kroz programe takvih internata a da je prašinu digao tek dokumentarac Kate Logan? Djeca su često toliko traumatizirana iskustvom pa o tome ne žele razgovarati, a obilježena su već samim boravkom u ustanovi kao 'loša' i boje da im nitko neće vjerovati, naročito kada bi progovorili o bizarnim i strašnim detaljima koje su preživjeli, objašnjava Loganova.

Prema mišljenju američkog Nacionalnog instituta za zdravlje, metode u institucijama tipa Escuele Caribe koji ograničavaju komunikaciju jesu sumnjivi i boravak u njima može samo pogoršati probleme učenika. Mada su istraživanja pokazala neprimjerenost i nehumanost takvih programa, uz to još obojeni vjerskom isključivošću, takve institucije nikome ne odgovaraju, pa su autorica Kate Logan i producent dokumentarca 'Oteti za Krista' Lance Bass pokrenuli akciju kojom podsjećaju američki Kongres i Senat na prijedlog zakona o reguliranju rada takvih ustanova, koji se već dugo kiseli u ladicama, ali nikako da se izglasa.

'Naša je moralna dužnost pomoći toj djeci na čija se leđa prebacuju svi problemi roditelja i društva', kaže Loganova.