Svijet SUĐENJE BRITANSKIM OBAVJEŠTAJCIMA

Je li MI6 iznad ljudskih prava?

Britanska tajna služba već 20 godina nije tajna, no sada je pitanje je li uopće u nekim elementima legalna. Dokumenti otkriveni u rujnu prošle godine u vladinu uredu u Libiji upućuju na to da je MI6 bio uključen u operacije mučenja dvaju libijskih disidenata i njihovih obitelji. Imali su autorizaciju britanskog državnog tajnika, no drži li to vodu pred europskim zakonom o ljudskim pravima kojeg je Velika Britanija supotpisnica? Pravnici su ukrstili koplja, a involvirane špijune čeka sud

Daleko je to od Bondovskih priča u kojima je džentlmenski detektiv u zbroju posmicao 38 ljudi. Dozvola za ubijanje i mučenje u britanskoj tajnoj službi načelno je postojala, no posljednje dokumentirano ubojstvo zbilo se 1961. S mučenjem, podmićivanjima, prisluškivanjima i inim špijunskim trikovima situacija je nešto drukčija. Te, kako ih nazivaju, 'izvanredne procedure', bile su prilično učestala praksa ako imamo u vidu da su agenti zatražili autorizaciju za njihovo izvršenje pet stotina puta samo u 2009. godini. Posebnu je pažnju izazavala kooperacija američkih, britanskih i Gaddafijevih tajnih službi iz 2004. godine, kada su uhićena i mučena dvojica libijskih islamističkih disidenata i njihove obitelji, među kojima je jedna žena bila trudnica. Operacija bi ostala pod tepihom povijesti da nisu otkriveni dokumenti u napuštenom uredu libijske vlade u rujnu prošle godine. Odvjetnici obiju obitelji sada su podigli optužnicu protiv Sir Marka Allena, nekadašnjeg šefa protuterorističkog odjela MI6, zbog neljudskog tretiranja i mučenja. Slijede optužnice protiv britanske vlade, kao i cijelog MI6 i MI5, piše The Guardian.

Ključ spora u rukama je dvaju suprostavljenih pravničkih tabora. Naime, prema 7. paragrafu zakona o tajnim službama Velike Britanije iz 1994, agentima je dozvoljena primjena ekstremnih mjera, što znači ubojstvo, mučenje, kidnapiranje i slično, ako imaju izričito odobrenje državnog tajnika, a sedmi pargraf praktički oslobađa involvirane obavještajce od primjene britanskog kaznenog zakona za svako takvo djelo koje počine u inozemstvu. Tu će liniju obrane u nadolazećem suđenju braniti, jasno, vladini pravnici.

S druge strane, većina međunarodnih pravnika drži da je Europska povelja o ljudskim pravima iz 1998, koju je supotpisala Velika Britanija i koja izričito zabranjuje mučenje, nadređena odlukama britanske vlade. To isto čini i Zakon o Međunarodnom kaznenom sudu koji također obvezuje Britance. Štoviše, očekuje se da će suđenje agentima MI6 vjerojatno prelaziti na sve više instancije suda, gdje će utjecaj vlade i njezinih argumenata biti sve manji.

Famozni sedmi paragraf na koji će se pozivati vladin odvjetnički tim sadrži i jednu rečenicu koja funkcionira kao Bondov gadget s najavom da će se samouništiti za pet sekundi. Parafraziramo: Ništa neće biti učinjeno bez obzira na autorizaciju preko onoga što je nužno u obavljanju zadatka. Ozbiljan problem za obranu, imajući na umu da je jedan od libijskih disidenata, Sami al-Saadi, uhićen u Hong Kongu zajedno s trudnom ženom i djecom (najmlađe je imalo šest, a najstarije 14 godina) otkud su prevezeni u Tripoli zavezanih nogu i ruku. Potom su bačeni u zatvor iz kojeg je nakon dvomjesečne psihološke torture puštena obitelj, dok su Saadija zadržali još šest godina, opetovano ga tukli, mučili elektrošokovima i prijetili mu smrću.

Nakon slučaja Binyama Mohameda, britanskog državljanina mučenog u zatvoru Guantanamo s kojim se Cameronova vlada nagodila s iznosom od preko milijun funti (slično je prošlo i 15 drugih Britanaca koji su tamo mučeni), iznjedren je kontroverzni prijedlog da se izmijeni zakon o tajnosti suđenja. Vlada bi ga definitivno htjela izglasati prije početka suđenja MI6 i tako čitav sudski spor obaviti iza zatvorenih vrata.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još