Svijet UVODE SE ANTIIMIGRACIJSKE KAMERE

Je li to Schengen ili Big Brother?

Europska unija možda nema internih granica, ali ima itekako internih zjenica. Nizozemski ministar je objeručke podržao projekt instaliranja sigurnosnih kamera na ključne prometnice koje vode iz Belgije i Njemačke i koje će pratiti vozila za koja se sumnja da prevoze ilegalne imigrante

Nizozemski ministar unutrašnjih poslova u pismu Europskoj komisiji argumentira da postavljanje sigurnosnih kamera na prometnice u Nizozemskoj ne krši Šengenski sporazum. Kamere koje se koriste vojnom tehnologijom bit će sposobne skenirati registracije, baš kao i tipove i boje vozila. Obrazloženje glasi da se ilegalni imigranti najčešće prevoze u bijelim kombijima pa će uz pomoć kamera biti lakše presretati sumnjiva vozila, umjesto da se, kao dosad, vrše sporadične fizičke kontrole na granicama koje inkomodiraju legalne i dobrodošle putnike.

Nadzorni sustav će, prenosi Euobserver, omogućiti lakše detektiranje noću, kada se i odvija većina prijelaza ilegalnih imigranata, a bit će postavljen na mjesta na kojima takva vozila najčešće prolaze. Kamere su već u funkciji na desetak mjesta u Nizozemskoj 20 kilometara od granice, a sprema se njihova instalacija i na pet autocesta iz smjera Njemačke i Belgije.

Indikativno ili ne, pismo nizozemskog ministra odgovor je na zahtjev Europske komisije s obzirom da je čitava priča procurila kao usputna informacija koju je načuo povjerenik Stefano Manservisi u razgovoru s nizozemskim vlastima.

Zasad se ne zna koji će biti službeni stav Komisije, tj. hoće li zaključiti da postavljanje nadzornih kamera krši Šengenski sporazum o slobodnom kretanju, no Unija već dulje vrijeme brodi prema redefiniciji Schengena, za koju se dosad najglasnije založio Nicolas Sarkozy. Danska, Italija i Francuska već su uvele dodatne kontrole na granicama, a francuski ministar unutrašnjih poslova Claude Gueant je krajem prošle godine izjavio da zemlja treba bolje kontrolirati ulaz imigranata, tj. smanjivati njihov broj iz godine u godinu.

Nije da Francuska nije iznašla metodu kako to već sada postići. Program izgona Roma u punom je jeku, makar se o njemu više ne priča pretjerano. Deportacijska kvota Roma je u 2010. premašena za 4000, a prošle godine njih je 32.000 bilo prisiljeno napustiti zemlju u pravcu Bugarske i Rumunjske. Osude Ujedinjenih naroda i potpredsjednice Europske komisije Viviane Reding da je riječ o diskriminaciji na rasnoj i etničkoj osnovi u Parizu u najbolju ruku shvaćaju kao čovjekoljubivu poeziju.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još