Svijet MI UNUTRA, ONI VAN

Postaju li Europljani najveći svjetski emigranti?

Govorili su nam da se povijest ponavlja, no nisu nam rekli i da obrće smjer. Dojučerašnje europske kolonije i izvori jeftine radne snage postaju najveći poslodavci krizom pogođenih Europljana. Sve su opcije atraktivnije od ostanka kod kuće – obrazovani Španjolci, Portugalci, Irci, Grci, Talijani masovno migriraju u Latinsku Ameriku, Afriku, Aziju, Australiju... Unija se nastoji spasiti, samo pitanje je tko će uopće ostati da to učini

2011. pokazala se tragično prijelomnom za nekoliko članica EU. Prvi put otkada su primljeni u europski klub Španjolsku, Portugal, Irsku, Sloveniju i Cipar napustilo je više ljudi nego se u njih uselilo. Grčka je na pravom putu da se pridruži toj statistici, baš kao i Italija. Da podatak bude beznadniji, odlaze visokokvalificirani ljudi – arhitekti, inženjeri, menadžeri – i s namjerom da izgrade svoju budućnost u nekoj od obećanih zemalja, umjesto da se vrate u predvidljivo vrijeme. Destinacije su predvidljive – brzorastuća gospodarstva Latinske Amerike, prije svega Brazil, koji usisava pretežno Portugalce i Španjolce, zatim Kina, Australija (koja je zbog jezika top destinacija nezaposlenih Iraca), pa sve do Angole, afričke države koja raste kao na steroidima.

Među njima, Brazil zasada ima neusporedivo najjaču gravitaciju s obzirom da je deficitaran upravo u onome na čemu su pale neke europske članice – građevinarstvu. Španjolska je na valovima jeftinih stambenih kredita kroz desetak godina napuhala građevinski balon koji je naposljetku 2008. puknuo takvom snagom da je ostavio osam od 10 ljudi u struci (a koji su dobili posao u vrijeme strelovite gradnje) na ulici. Čitava legija arhitekata, u brojkama njih 20.000, kako prenosi Wall Street Journal, zatekla se na burzi. 700.000 izgrađenih objekata zjapi prazno. Rješenje – Brazil, država koja se infrastrukturno zida kao luda i sa stabilnim rastom BDP-a od preko četiri posto godišnje, zahvaljujući intenzivnom izvozu u Kinu i masovnoj domaćoj potrošnji. Analize kazuju da će u 2020. Brazil trebati još dvostruko više građevinskih inženjera (njih 1,1 milijun) nego što ih ima danas. Zemlja bi još možda i zaposlila vlastite umove, samo problem je – ne može ih toliko brzo educirati. U prvoj polovici prošle godine radnu je vizu u Brazilu tražilo 50 posto više ljudi nego godinu ranije.

Jasno, ne žele samo Europljani u Brazil. Jednosmjernu kartu preko Atlantskog oceana kupio je i ogroman broj Brazilaca koji su nekoć, između ostalog, stigli u Europu nadajući se boljem životu. Kako stvari stoje, u posljednje četiri godine vratilo se oko trećinu emigranata. Bilo ih je više od tri milijuna u 2007, sada ih je manje od dva, zbori WSJ.

Unija rapidno gubi svoje najbolje kadrove. Od svih Španjolaca koji su emigrirali unazad četiri godine, njih skoro 60 posto završilo je izvan europskog kontinenta. Vlade u zadnji tren kreću u antiemigrantski protunapad, no je li zapravo prekasno? Grčki ministar financija najavio je strategiju zadržavanja ljudi u zemlji, Irska je smanjila poreze na turističke djelatnosti u nadi da će sektor zaposliti više ljudi, Italija također uvodi porezne olakšice za ljude mlađe od 40 godina koji se nakon dvije godine rada ili studiranja u inozemstvu žele vratiti kući. Njemačka je prošle godine potpisala sporazum sa Španjolskom da usisa određenu kvotu nezaposlenih inženjera i turističkih i zdravstvenih radnika. Portugalski premijer Pedro Passos Coelho pak otvoreno savjetuje posebno pogođenim djelatnicima u obrazovanju da si nađu posao preko Bare, no Brazilci su spremno utrčali s odgovorom – hvala, ali ne treba.

Većinu Starog kontinenta čeka duga era stagnacije, imajući u vidu sveobuhvatne mjere štednje, povećanje poreza i sve veću cijenu zaduživanja. Rastući broj pogođenih Europljana u najboljim godinama jednostavno nema vremena za patriotsku solidarnost.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još